Monday, June 28, 2010

Glenn Beck on Socialism, Marxism & Communism Part IV / Guest M. Stanton Evans highlights betrayal of General Mihailovich

Aleksandra's Note: The following is excellent exposure for the Mihailovich story. My sincere thanks to Dragan Blagojevic for sharing this with me and to YouTube for making it available to those who missed the program when it aired. Fortunately, the Glenn Beck program is widely watched and he's not afraid to tackle "unpolitically correct" issues. In this clip you will hear M. Stanton Evans, author of "Blacklisted by History: The Untold Story of Senator Joe McCarthy and His Fight Against America's Enemies", talk about the Mihailovich betrayal in the context of his discussion with Glenn Beck on June 24, 2010 as part of Beck's series on "Socialism, Marxism & Communism". The Glenn Beck program airs on the Fox News Channel.

Sincerely,

Aleksandra Rebic




6/24/10 Beck on socialism, Marxism & Communism Part IV





http://www.youtube.com/watch?v=4I2lyfl4yIY


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Friday, June 25, 2010

Georgia removes historic Stalin statue in home town

Aleksandra's Note:  Allied appeasement of Stalin in WWII created huge consequences for millions of people in Europe. For the Serbian people, the appeasement of Stalin by supporting Josip Broz Tito in Yugoslavia, created devastating consequences that are still being felt today.

All Titoists and apologists for Tito should be taking note of this development. Tito's statue still stands in Belgrade, Serbia. For now.

Sincerely,

Aleksandra Rebic

*****


AFP/HO – A crane removes a bronze statue of Soviet dictator
Josef Stalin from the central square of Gori in Georgia.




By Vano Shlamov



June 25, 2010



GORI, Georgia (AFP) – Georgia on Friday removed a historic bronze statue of Joseph Stalin from his home town's main square in the dead of night, in a repudiation of the ex-Soviet republic's most infamous son.

Officials said the six-metre (20-foot) statue would be moved to a local museum and replaced in the city's central square, which was bombed during Georgia's 2008 war with Russia, with a monument to victims of that conflict.

"We have taken the decision to remove the monument of Soviet dictator Joseph Stalin from the central square of Gori and to build in its place a memorial to victims of the Soviet dictatorship and to those killed in the 2008 war," Culture Minister Nika Rurua told journalists.

"Stalin was a man who killed millions of innocent people, who killed the best representatives of not only Georgian society but the best people in many countries," he said. "I believe this decision was overdue."

Georgian President Mikheil Saakashvili said he backed the removal of the statue and its relocation to the museum.

"I fully support the decision," Saakashvili told a press conference. "But such things must be done without vandalism and hysteria. We can't change our history. There is a museum (to Stalin) and a suitable exhibition must be set up there."

Georgia's Imedi television showed footage of the statue being lifted off its pedestal under cover of darkness, deposited on its side on the pavement and then driven away on the back of a truck.

The statue had stood in the central square of Gori since 1952 and generated controversy in recent years as Saakashvili's pro-Western government repeatedly hinted it would be removed.

Many local residents however remain fiercely proud of Stalin and have opposed plans to remove the monument.

Residents in Gori were divided Friday about the statue's removal.

"It is the right decision. We do not need this statue in Gori," Vazha Begashvili, 33, told AFP as he stood near the empty pedestal.

Vladimer Kalakalashvili, 74, disagreed, saying: "Stalin is a part of our history. Why would they decide to remove it now?"

The huge statue of Stalin, in an overcoat staring out over the Caucasus Mountains beyond, was one of the few monuments to the dictator still standing anywhere in the world.

Born Joseph Dzhugashvili to a peasant woman in Gori in 1878, Stalin ruled the Soviet Union with an iron fist from the late 1920s to his death in 1953.

Stalin is a deeply controversial figure in the former Soviet Union, accused of causing the deaths of millions of Soviet citizens in his brutal Gulag prison camps and through the forced collectivization of agriculture.

Stalin's supporters however praise his role in the Soviet Union's victory over Nazi Germany in 1945.

Gori, 80 kilometres (50 miles) west of the capital Tbilisi, has long revered Stalin and also hosts a museum that until now has presented a largely uncritical portrayal of the leader.

Rurua said that as well as moving the statue to the museum, its concept would be changed to take a more objective view of Stalin.

"The concept of the museum will soon be changed as well. It will not serve anymore to Stalin's glorification," he said.




http://news.yahoo.com/s/afp/20100625/wl_afp/georgiahistorypoliticsstalin_20100625121355




*****


If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravngora@hotmail.com


*****

Thursday, June 24, 2010

Дражу траже георадаром / Politika

Politika Online
Политика

Бојан Билбија

June 24, 2010


У Србији постоје три уређаја за подземну сондажу, а један од њих користи тим са Рударског факултета у Београду који је недавно истраживао у Јасеновцу



Близу данашњег улаза на Аду Циганлију налазио се затвор уз
који је, по неким сведочењима, сахрањен Дража Михајловић
Фото Б. Педовић


После открића да је у Британском архиву пронађен тајни документ који може да пружи нове чињенице и доказе у вези са последњим тренуцима живота и смрти Драгољуба Драже Михаиловића, тек предстоји дуг пут за лоцирање и ископавање његових посмртних остатака. Проф. др Момчило Павловић, директор Института за савремену историју, члан Комисије за проналажење места укопа генерала Драже Михаиловића и Комисије за проналажење масовних гробница после завршетка Другог светског рата, каже за „Политику” да ће извештај бити завршен тек када прикупе довољно валидних докумената и података.



– Тада ће се приступити сондажним истраживањима. Ако се покаже да на одређеној локацији има земних остатака, онда се приступа ископавању и идентификацији – наводи Павловић.


Како незванично сазнајемо, у Србији постоје само три георадара којима је могуће обавити истраживање тла на дубинама до 10 метара. Један од ових уређаја, који кошта између 30.000 и 70.000 евра, у поседу је приватне фирме, а друга два користе факултети у Београду и Новом Саду. Тим са Рударско-геолошког факултета у Београду, који поседује георадар, у мају је боравио у бившем концентрационом логору Градина, код Јасеновца, где су испитивали терен у потрази за евентуалним заосталим гробницама из Другог светског рата. Међу истраживачима био је и доцент др Дејан Вучковић са Катедре за геофизику, који за наш лист објашњава методе претраге терена у оваквим ситуацијама.


– Могуће је применити георадар, поготово ако тражите у шљунку или песку. Могуће је уочити и предмете величине један сантиметар, али се не може истраживати на великој дубини. На нижим фреквенцијама може се ићи и преко десетак метара у дубину подлоге, али се не може уочити предмет мањи од десетак сантиметара. Ако је Дража затрпан кречом, и то је могуће детектовати, јер тада уочавамо локалну нехомогеност терена.


Вучковић процењује да би површина на којој се тражи могла да буде велика – можда и 200 пута 200 метара, на дубини од пет метара.


– За такав посао било би неопходно око две недеље озбиљног теренског рада. А потом дупло више времена за анализу добијених података. Цену радова одређују бројни услови на терену. Један дан рада таквог тима, са таквим инструментима, обично кошта преко 1.000 евра. Али цена може да варира и увек се одређује у складу са конкретним условима, тако да је ова процена само оријентациона – каже др Вучковић.


Са друге стране, директор Института савремене историје подсећа да, осим британских архива, предстоји и рад са сведоцима. Подсећа на случај 85-годишњег Крста Никачевића из Чачка, бившег чувара затвора у коме је чуван Дража, који тврди да је 17. јула 1946, на дан погубљења, лично видео ђенералов гроб затрпан кречом.


– Свако ко на било који начин може да допринесе откривању места укопа Михаиловића, добродошао је. Тако и Крсто Никачевић, с којим смо већ контактирали. Био је болестан, али нам је апсолутно у плану да обавимо тај посао са њим – додаје др Павловић.


Колико може да потраје до тренутка коначног откривања и ископавања Михаиловићевих посмртних остатака, Павловић није могао да процени.


– Може то да се брзо заврши, али може да потраје и неколико година. Могу само да вам пружим уверавање да ће сведок Никачевић бити веома брзо саслушан, већ током наредних недеља.






http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Drazu-traze-georadarom.sr.html




*****


If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Wednesday, June 23, 2010

Andrićev flert s Dražom Mihailovićem: ISTORIJSKE TAJNE: Da li je slavni nobelovac (Ivo Andric) bio prikriveni simpatizer Ravnogorskog pokreta i njegovog vođe

Ivo Andric



Autor: Sava Dautović


Danas.rs
Dnevni List Danas
June 21, 2010
 


Četnički general je bio ushićen kada mu je preneta navodna poruka književnika uz bojazan da će „crvena kuga zavladati Srbijom“. Da je tokom okupacije simpatisao četnike pisalo se odmah posle rata u apokrifima a mnogo kasnije i u emigrantskoj istoriografskoj publicistici i memoaristici


Ivo Andrić (1892-1975) živeo je i umro s mnogo tajni, zbog čega su bili neočekivani ili teško dokučivi i objašnjivi i mnogi njegovi postupci i opredeljenja u životu i politici. Od, recimo, mladalačkog razočaranja u Zagreb i Hrvate, i „prodaje“ Srbima, preko visokog pozicioniranja u svim garniturama kraljevske diplomatije, do tajanstvenog ili, kako bi neki rekli, čak skandaloznog odnosa prema ženama, zbog afere sa suprugom Gustava Krkleca.


Kao jedna od najzagonetnijih stvari posmatra se svakako njegov bezrezervni pristanak uz posleratnu vlast, krunisan 1954. i prijem u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Za svog starijeg savremenika i kolegu iz kraljevske diplomatije, književnog kritičara Branka Lazarevića (1883-1968), bio je već 1946. godine „vodonoša komunistima“. Nazvavši ga tako u pamfletskom portretu u svom tajnom dnevniku (objavljenom u Beogradu tek 2007. pod naslovom „Dnevnik jednoga nikoga, 1941-1946“ ), Lazarević se odmah i pitao: zašto je to morao da postane, da se toliko ponizi?! Da li zbog nekih „dosijea koje ovi (komunisti-prim. S.D) možda imaju? Ima li kakav dosije koga se plaši ili je sve to, prosto naprosto, iskrena njegova misao ili oportunizam?“

Komunistička vlast stvarala je predstavu da je Andrićevo držanje za vreme okupacije predodredilo i njegovo prilaženje novom poretku. Međutim, kad su kod nas detronizacija Broza i slom komunizma prerasli u nezvaničnu ali faktičku rehabilitaciju Draže i četništva, pojavile su se knjige i autori koji su otkrivali da je Andrić bio prikriveni simpatizer i ovog pokreta i njegovog vođe. Dotle se tako nešto moglo čuti samo strogo poverljivo i u usmenom svedočenju. Branko Lazarević je među prvima kojima je to bilo poznato odmah po oslobođenju. Iako zbog svog građanskog opredeljenja i lične tragedije (sinovljeve pogibije u četnicima, svog hapšenja i robijanja a zatim i gubitka stana i /samo/progona iz Beograda), kivan na „ režimliju“ Andrića, Lazarević, na stranicama svog tajno ispisivanog dnevnika, izražava nevericu u priče da je Andrić tokom rata bio zagrejan za četnike. Prema njemu, Andrić se tokom okupacije „držao rezervisano“: „U početku se nešto interesovao za Ravnogorski pokret, a tvrdi se čak da je pisao i neka ohrabrujuća pisma nekim četničkim vođama iz Hercegovine, ali to nije dokazano, i ja sumnjam da bi se on na to rešio.“

Prećutkivana epizoda

Da je Andrić tokom okupacije simpatisao Dražu Mihailovića iznosilo se, dakle, odmah posle rata u apokrifima, a mnogo kasnije i u emigrantskoj istoriografskoj publicistici i memoaristici koju su objavljivali istaknuti pripadnici četničkog pokreta. Međutim, prva ozbiljna istoriografska knjiga u kojoj je izneta tvrdnja da je Andrić tokom rata neko vreme stajao na strani Draže, objavljena je pre nekoliko godina u inostranstvu, na engleskom, a nedavno i kod nas, na srpskom jeziku pod naslovom „Hitlerov novi antiporedak: Drugi svetski rat u Jugoslaviji“. Njen autor je britanski istoričar srpskog porekla Stevan K. Pavlović (1933), a izdavač beogradski Klio (prevod Đorđa Trajkovića). U njoj se ono u šta Lazarević „sumnja“ navodi kao Andrićevo nesumnjivo opredeljenje u jednom mutnom razdoblju prividno pacifikovane okupacione Srbije. Opisujući takvu partizansko-četničku Srbiju, kad su Sovjeti (i Staljin) naložili Titu da prikriva svoju ulogu i naizgled pridavali značaj Mihailoviću, Pavlović piše da je „ krajem proleća i početkom leta te godine (1942) u nekim delovima Srbije bilo tako mirno da se činilo da su se svi sjatili u Vrnjačku Banju - pisac Ivo Andrić, budući dobitnik Nobelove nagrade za književnost, koji je Mihailoviću poslao poruku sa izrazima podrške; još jedan pisac, komunista Marko Ristić; Mihailovićev komandant za Srbiju, general Trifunović; više službenika upravnog štaba nemačkog generala“.

Uz pominjanje Dražinog prikrivenog simpatizera, autor knjige dodaje i fusnotu sledeće sadržine: „Kao jugoslovenski poslanik u Berlinu, u vreme nemačkog napada, Andrić je vraćen u Beograd i rečeno mu je da, kao Hrvat, može da ode u Zagreb. On se odlučio da ratne godine provede u Beogradu u pisanju svojih najznačajnijih dela“.

Za razliku od domaćih Andrićevih biografa i životopisaca, koji su prećutkivali ili zaobilazili ovu epizodu piščevog okupacijskog života i onda kada se za nju znalo, emigrantski pisci, kao što je već rečeno, nisu se ustezali da u raznim prilikama podsećaju na Andrićevo očijukanje s Dražom.

Tako je jedan drugi Pavlović, poznati diplomatski činovnik i šef kabineta predsednika jugoslovenskih ratnih vlada u Londonu, Kosta St. Pavlović (Stevanov otac), još davno, u skici za portret Ive Andrića („Poezija i proza“, Ženeva, jul 1977), pisao i o njegovim vezama za vreme okupacije sa Mihailovićevim pokretom. U tom tekstu, objavljenom 2004. i kod nas (u knjizi „Onakvi kakve sam ih znao“ ), ovaj bliski prijatelj i daljni rođak Slobodana Jovanovića kaže: „Njegova je povučenost (za vreme okupacije - prim. S.D.) bila, po pričanju nekih zajedničkih prijatelja, samo prividna, jer se bio prilično upleo u pokret otpora, i to na strani generala Dragoljuba Mihailovića, kao što, uostalom, i priliči nekadašnjem istaknutom učesniku u radu revolucionarne nacionalne omladine. Iako ovo tvrđenje ne mogu da potkrepim nikakvim dokazima, moram da verujem prijateljima koji su mi to tvrdili.“

Jednog od prijatelja koji su mu govorili o ovoj Andrićevoj velikoj tajni, Kosta St. Pavlović otkriva u rukopisu obimne memoarske knjige „Ratni dnevnik 1941-1945“, koji će ove godine objaviti Otkrovenje i Službeni glasnik. U Londonu, u četvrtak, 23. decembra 1943, on beleži: „Dobio sam prve vesti od Mladena Žujovića. Pisao je i prof. Jovanoviću... Krišom je dolazio u Beograd. Tamo je viđao Andrića, koji je u Dražinom beogradskom odboru. Veli da je duh u narodu odličan, i da mu je mnogo lakše bilo u šumi no u Kairu“ (odakle je doputovao u Hercegovinu, kod Draže i u Beograd - prim. S.D.).

Tvrdnju, bez materijalnog dokaza, da je Andrić bio čak član Dražinog beogradskog odbora, mnogi će lako smestiti u domen fantazije. Ali, Mladen Žujović (1895-1969) ne ostaje samo na tome već dovodi Andrića i Dražu u vezu koja izgleda još neverovatnije. On je, naime, u svojoj zaostavštini, objavljenoj kod nas 2004. godine, ostavio zabelešku po kojoj je Andrić poručio Draži da podržava njegovu borbu „da crvena kuga ne zavlada Srbijom“. Mladen Žujović, član Centralnog nacionalnog komiteta (iz inostranstva) bio je, nema sumnje, čovek od Dražinog najvećeg poverenja i Draža pred njim verovatno nije imao tajni, pa mu je mogao izneti, ako su postojale, i ove indiskrecije o Andriću.

Sastanci u potkrovlju

Ali, ako čak i ostavimo pod velikom sumnjom ovako patetične izlive Andrićevog oduševljenja Dražinom borbom protiv komunista, svedočanstva da je postojala neka tajna veza između ove dve ličnosti ne možemo sasvim bagatelisati. Sva ona, kako apokrifnog tako i memoarskog karaktera, verovatno nisu lišena svake uverljivosti. Pogotovo kad su propuštena kroz filter stručne ekspertize kakva je svojstvena istoričaru reputacije Stevana K. Pavlovića i kad je, kako ćemo videti, sud o stepenu njihove verodostojnosti donet posle neposrednih razgovora sa svedocima kako iz Dražinog tako i Andrićevog bliskog i poverljivog okruženja.

Autor knjige „Hitlerov novi antiporedak - Drugi svetski rat u Jugoslaviji“ je priređivač i pisac uvodnog teksta za dnevničke beleške svog oca a izdavači su im dodali i jedan Stevanov biografski esej „Tri generacije jedne činovničke porodice u Srbiji i Jugoslaviji: Pavlovići, Kosta, Stevan i Kosta“. Iz njega se vidi, između ostalog, da je davnašnji i današnji dom porodice Pavlović, u Gospodar Jevremovoj broj 9, sada Kulturni centar i pod zaštitom kao spomenik kulture, decenijama, pre, za vreme i posle rata, bio stecište nekih istaknutih beogradskih umetnika, intelektualaca, diplomata i političara i da je u njemu čest gost bio i Ivo Andrić. Za vreme rata i okupacije, piše Stevan K. Pavlović, „ iako su Nemci deo kuće rekvirirali, kod Pavlovićevih, i to naročito u potkrovlju, tj. u Belinom stanu-ateljeu, sastajali su se izvesni simpatizeri pokreta generala Mihailovića da diskutuju o situaciji i da slušaju radio London. Među njima je bio i Ivo Andrić, koji je tokom službovanja u Bukureštu upoznao Kostu i Belu Pavlović. Kosta mu je kasnije bio mlađi kolega u diplomatskoj službi; čak su neko vreme zajedno radili u Političkom odeljenju Ministarstva. Živeći povučeno u Beogradu za vreme okupacije, pišući Travničku hroniku i Na Drini ćupriju, Andrić se bio prilično upleo na strani Mihailovića, kome je čak, jednom pismenom porukom, izrazio podršku. Među tim redovnim posetiocima Belinog ateljea su bili i Milica Babić, koja je postala Andrićeva dugogodišnja prijateljica (i supruga 1958), i njen muž. Smatrajući ga „ našim čovekom“ , Dobroslav (brat Koste St. Pavlovića - prim. S.D.) i Bela su Andrića pozvali da i on sa njima pođe kada su 1944. neko vreme otišli u štab Draže Mihailovića, ali je odbio da im se pridruži. (...) Kad je Stevan (otac Dobroslava, Koste i Bele - prim. S. D.) umro u Beogradu 1970, u 93. godini, na pogrebu su se našli svi u Beogradu još živi diplomatski činovnici, osim nobelovca Andrića. Posle rata nije više dolazio kod Pavlovićevih; nije odao njihove veze sa Mihailovićevim štabom, niti je ko iz tog kružoka odao Andrićeve veze s Mihailovićem.“


U kući Pavlovića sastajali su se simpatizeri pokreta
generala Mihailovića:
Stevan K. Pavlović i zgrada u Gospodar Jevremovoj 9


Pitao sam Stevana K. Pavlovića zna li na koje je „zajedničke prijatelje“ mislio njegov otac kada je pisao o Andrićevom držanju za vreme rata i da li se na njih u svojoj knjizi oslanjao i on. Odgovorio mi je: „Pošto su ti ‘prijatelji’ sada pokojni, mogu vama reći da su to moja tetka Leposava (Bela) i moj stric Dobroslav (Bojko).“ Njima, naravno, treba pridodati i već spominjanog Mladena Žujovića. Potvrđuje da se tim saznanjima služio i on, ali je, kaže, imao i dodatne izvore-sagovornike.

Vapijuća molba Đilasu


Kada je nedavno boravio u Beogradu kao gost Klia, radi promovisanja svoje knjige, pričao mi je da je su o sastancima u kući Pavlovića i o Andrićevim vezama sa Dražom govorili i Dimitrije Đorđević i Zvonimir Vučković. Prvi je, da podsetimo, bio u četničkom podmlatku Draže Mihailovića i, nakon odležane posleratne robije, profesor istorije u Americi, u Santa Barbari, na Kalifornijskom univerzitetu, a od 1970. član SANU; drugi je bio jedan od najistaknutijih četničkih komandanata i Dražinih najpoverljivijih ljudi.

Dimitrije Đorđević je o tome ostavio svedočanstvo u prvoj od svoje tri memoarske knjige pod naslovom „Ožiljci i opomene“ (Beograd, 1994), u kojoj obelodanjuje svoje, što se tiče ravnogorskog pedigrea, veoma autoritativne izvore. Đorđević, naime, kaže: „Brana Stranjaković je bio prisutan kada je 1942. godine Ivo Andrić posećivao njegovog strica, profesora Dragoslava Stranjakovića, člana Dražinog centralnog komiteta. Milorad Drašković mi je pričao da se u Vrhovnoj komandi pronela vest da je Draža bio ushićen kada mu je preneta Andrićeva poruka i bojazan da će „crvena kuga“ (!) zavladati Srbijom. I zaključuje: „Naš nesumnjivo najveći književnik imao je razloga da se pribojava dolazeće revolucionarne vlasti kao predratni poslanik u Berlinu, na kome je položaju bio i u vreme potpisivanja Trojnog pakta. Njegova je fotografija stajala pored Cincar-Markovića i Ribentropa u palati „ Belvedere“ u Beču, 25. marta.“

Milovan Đilas je u svojoj memoarskoj knjizi „ Vlast i pobuna“ (London, 1983) opisao koliko je Andrić bio uznemiren, uzbuđen i usplahiren kada se ta, uvećana, fotografija pojavila posle rata na jednoj ratnoj izložbi na Kalemegdanu i kako mu je laknulo kada je on (Đilas) ispunio Andrićevu vapijuću molbu da je ukloni. Možemo samo da zamislimo kako bi se budući nobelovac osećao, i nastrahovao, da je neko odmah posle rata na uverljiv način provalio njegove veze s Dražom. I priželjkivanje da se spasimo od nadolazeće „crvene kuge“, kojoj će i sam kasnije podleći, kako mnogi s pravom misle, iz oportunizma i konformizma.






http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/andricev_flert_s_drazom_mihailovicem.14.html?news_id=193245


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Dokument o streljanju Draže

Novosti Online

Tanjug

23. jun 2010



Britanske službe nedavno su po prvi put otvorile svoje tajne arhive srpskoj vladi i tužilaštv


Britanske službe nedavno su po prvi put otvorile svoje tajne arhive srpskoj vladi i tužilaštvu u kojima se nalaze i podaci o tačnom datumu ekzekucije bivšeg generala vojske Kraljevine Jugoslavije Dragoljuba Draže Mihailovića, izjavio je danas državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen.

"Radi se o obimnoj dokumentaciji koja broji nekoliko desetina hiljada strana o raznim događajima u periodu od 1941. do 1946. godine. Na nekoliko mesta se pominje i sam Draža Mihailović, a pronađen je i dokument koji jasno govori o datumu kada je izvršena smrtna kazna", izjavio je Homen Tanjugu.

Taj dokument je bio pod dvostrukom oznakom poverljivosti, naveo je Homen i dodao da su predstavnici Komisije za utvrđivanje okolnosti pod kojima je streljan Mihailović, koji su prethodnih dana boravili u Velikoj Britaniji, dobili čvrsta uveravanja da će oznaka poverljivosti biti skinuta.

"Očekujem da ćemo u narednih mesec dana ponovo uputiti delegaciju da se upozna sa sadržinom tog dokumenta", naglasio je državni sekretar i dodao da je jedan deo dokumentacije iz britanskih arhiva fotokopiran i donet u Srbiju, kao i da će uskoro biti prezentovan na konferenciji za štampu koju će održati Komisija.

On je istakao da će za naše istoričare dokumentacija iz britanskih arhiva biti vrlo interesantna, jer će baciti neko novo svetlo na događaje iz Drugog svetskog rata.




http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:289616-Dokument-o-streljanju-Draze




*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****


Тајни досије о Дражиној смрти откривен у Лондону


Politika Online
Политика

Б. Билбија



June 23, 2010


Српска државна делегација пронашла у Британском архиву документ заштићен двоструком ознаком поверљивости



Драгољуб – Дража Михаиловић Мистерија локације посмртних остатака Драгољуба – Драже Михаиловића могла би да буде решена у наредних месец дана, открива за „Политику” државни секретар Министарства правде Слободан Хомен. Делегација државне Комисије за откривање чињеница у вези са погубљењем и сахраном Михаиловића, у којој су, како сазнајемо, били заменик републичког јавног тужиоца и један историчар, вратила се из Лондона, где је добила приступ тајним архивама британских служби из времена Другог светског рата. Велика количина материјала допремљена је у Београд, али још увек недостаје најважнији документ – под ознаком двоструке државне тајне, за који се верује да расветљава стрељање и сахрану ђенерала. Ипак, у Комисији верују да ће кроз неколико недеља, можда и пре 17. јула (када је 64-годишњица погубљења команданта ЈВуО), добити приступ тајном „досијеу Михаиловић” и да би тиме мистерија коначно била решена.


Државни секретар Хомен, који је и члан Комисије, преноси детаље боравка наше комисије у Британском архиву у Лондону, одакле су се вратили пре два дана.


– Пронашли су више хиљада страна разне документације која се односи на период од 1941. до 1945. године и дешавања у том периоду на територији Југославије. У неколико досијеа помиње се и име Драже Михаиловића. Важно је истаћи да ће за историчаре то бити феноменална документација, јер баца ново светло на одређене делове наше историје. Пронађен је и један документ са датумом који се поклапа са нашим проценама када је извршена смртна казна над Дражом Михаиловићем. Из тога закључујемо да се тај документ односи на њега. На том документу се налази двострука ознака поверљивости. Ми смо добили уверење Британског архива, односно Форин офиса, да ће и са тог документа, по нашем званичном захтеву, бити скинута ознака поверљивости. У наредних неколико дана ћемо за тај конкретан документ послати захтев да се та ознака скине и већ у наредних месец дана очекујемо да ће Комисија поново боравити у Лондону, са циљем да проучи и тај документ.


Највећи део документације која се тиче догађаја из овог периода је фотокопиран и допремљен у Србију, додаје државни секретар, а сва сазнања ће објавити Комисија, када обави утврђивање валидности и процену самих докумената.


– Документа су на енглеском језику и Комисија се тренутно бави њиховим проучавањем, а очекујем да ће бити сазвана конференција за новинаре где ће се обелоданити нове чињенице и податак докле је дошла истрага. Радимо и са сведочењима очевидаца и сведока из Србије, али смо тренутно фокусирани на истраживање британских архива. Пре него што добијемо тај досије из Велике Британије, не бисмо излазили са тачном проценом места сахране Драже Михаиловића. Мислим да ћемо уз помоћ тих докумената моћи да решимо и ту мистерију. У сваком случају, биће ту врло интересантних података. Вероватно ћемо пронаћи Дражин гроб, али хајде да сачекамо званичне закључке Комисије – поручује Слободан Хомен.




http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Tajni-dosije-o-Drazinoj-smrti-otkriven-u-Londonu.sr.html


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Tuesday, June 22, 2010

Serbia's Problem.



MARSHAL JOSIP BROZ TITO'S GRAVESITE:

























*****



GENERAL DRAZA MIHAILOVICH'S GRAVESITE:








































*****


THAT'S SERBIA'S PROBLEM.




*****


If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****







U Britanskoj arhivi pronađen dokument o streljanju Draže

Captain Nick Lalich, (left) with Draza Mihailovich 1944



From Blic Online

Srbija traži skidanje oznake tajnosti

T. N. Đaković

June 23, 2010

U Britanskoj kraljevskoj arhivi pronađen je dokument koji krije tajnu o streljanju đenerala Draže. Među nekoliko desetina hiljada stranica Britanskog kraljevskog arhiva koji se odnose na Srbiju od 1941. do 1946. godine, pronađen je i fajl zaveden pod imenom - Draža Mihailović. Datum: 17. jul 1946. godine. To je upravo datum streljanja ovog generala Kraljevske vojske Jugoslavije, bivšeg načelnika štaba Vrhovne komande. Veruje se, stoga, da je upravo to dugo traženi dokument koji krije egzaktne podatke o mestu, načinu i vremenu njegovog streljanja.

Dokument je, međutim, pod dvostrukom zaštitom poverljivosti. Jedna od njih nosi pečat britanskog Forin ofisa. U roku od nekoliko narednih dana Komisija za utvrđivanje istine o pogubljenju Draže Mihailovića zatražiće od Forin ofisa skidanje oznake tajnosti. A već je dobila uveravanja da će to biti i učinjeno. Prethodno mora biti ispoštovana procedura, i naše Ministarstvo pravde mora da prosledi zahtev. Nakon što stigne zvanična potvrda Forin ofisa, delegacija Komisije za utvrđivanje istine o streljanju Draže Mihailovića boraviće još jednom u Londonu s ciljem da se dokument donese u Srbiju.

Slobodan Homen, državni sekretar Ministarstva pravde, objašnjava da s obzirom na to da je dokument zaštićen nije bilo moguće otkriti njegovu sadržinu. Pronašla ga je tročlana delegacija komisije, koja se pre tri dana vratila iz Velike Britanije, gde su joj na uvid stavljeni svi osim jednog dokumenata Britanskog kraljevskog arhiva, koji čuva i dokumenta britanskih obaveštajnih službi.

Delegacija je pred sobom imala nekoliko desetina hiljada stranica dokumenta koji govore o periodu od 1941. do 1946. godine.


Sa aspekta istoričara vrlo su interesantna i mogla bi da bace potpuno novo svetlo na istorijske događaje u Srbiji. U nekoliko desetina fajlova pominje se i ime Draže Mihailovića. Taj deo dokumentacije je iskopiran i predat komisiji. Kada prouči celu dokumentaciju njena sadržina biće objavljena - kaže Homen.


Otkriveni su i dokumenti britanskih službi o državnom udaru u Srbiji u noći između 26. i 27. marta 1941. godine, kada je zbačen knez Pavle i formirana nova vlada. Ovi dokumenti, pohranjeni takođe, u Britanskom kraljevskom arhivu bacaju objektivnu sliku na martovski državni udar okončan u zoru, kojim je poništeno tek potpisano pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu, a režim kneza Pavla oboren, te obrazovana nova vlada. U svakom slučaju, na desetine hiljada stranica dosijea neumitni su dokaz da su Srbija i bivša Jugoslavija bile bitna interesna zona Britanije i njenih obaveštajnih službi.



http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/195103/U-Britanskoj-arhivi-pronadjen-dokument-o-streljanju-Draze


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Friday, June 18, 2010

“Дражина комисија” у расулу



Слобода број 2002 10. јун 2010.

Пише: Јелена Чалија



Тим који тражи посмртне остатке генерала Драгољуба Михаиловића не састаје се месецима, од претраге терена на Ади Циганлији и Лисичјем потоку остала само обећања.

Нема назнака кад би државна комисија за утврђивање околности погубљења генерала Драгољуба – Драже Михаиловића, команданта Југословенске војске у отаџбини, могла почети рад на терену, односно испитивање локација које су навођене као могућа места где почивају Михаиловићеви посмртни остаци. Како сазнајемо у комисији, рад на терену не може да почне док се не буду располагали недвосмисленим доказима о месту погубљења, а у игри су и даље две локације у Београду – Ада Циганлија и Лисичји поток. Наши саговорници, такође, истичу да се државна комисија, која је с пуно ентузијазма започела рад крајем априла прошле године, није састала од краја лета и да не знају када ће бити наредни састанак и хоће ли га уопште бити.

Рад комисије, иначе, почео је изјавама појединих чланова и писањем медија да ће гроб „ђенерала Драже” ускоро бити откривен, а Ада Циганлија и Лисичји поток издвојене су као готово сигурне локације где би требало почети потрагу. Почетком септембра за наш лист је председник комисије, Слободан Радовановић, заменик републичког јавног тужиоца, изјавио да је комисија саслушала сведока на основу чијег ће исказа у најскорије време покушати да ураде сондирање терена, како би, евентуално, дошли до посмртних остатака. Иако није желело да даје процене када би могло доћи до ексхумације, тужилац Радовановић је истакао да ће се потрудити да она буде обављена што пре. На наше позиве председник комисије није одговарао. Како нам је објашњено у његовој канцеларији он, за сада, неће давати изјаве.

У разговору за наш лист, Слободан Хомен, државни секретар у Министарству правде и такође један од чланова комисије, објашњава да нових детаља – нема.

– За десетак дана требало би да добијемо неке информације из иностранства за које се надамо да ће нам помоћи у расветљавању околности погубљења Драже Михаиловића. За све друге информације задужен је председник комисије – објаснио је Хомен.

Документациона истраживања домаћих архива у мају и јуну прошле године нису наишла ни на какав писани траг, каже историчар Бојан Димитријевић и објашњава да су тада прегледане архиве војне и цивилне службе безбедности.

– Не да нису пронађена документа која би расветлила стрељање Драже Михаиловића, већ ни било какав писани траг за ма кога ко је осуђен и стрељан 1945. и 1946. године. Такође, док је Комисија активно радила није се појавио ниједан релевантни сведок, мада се јавило више десетина људи – каже Димитријевић.

Други члан комисије, Миладин Гавриловић, управник Задужбине краља Петра Првог на Опленцу, убеђен је да писане документације нема зато што је склоњена, односно „сакривена” од комисије.

– Архивске грађе постоји и сигуран сам да безбедносне службе располажу тим подацима имају, али да код њих нема довољно жеље да сарађују с нама. Комисија је обавила разговор с једним сведоком који је под заклетвом испричао да је неколико деценија после Дражиног стрељања, војна безбедносна служба правила пописе гробница и свих убијених и стрељаних, па и Михаиловића, и да је та документација уредно спакована. Ми смо покушали да дођемо до те грађе, али су нам у војној безбедносној служби рекли да је она уништена – каже Гавриловић.

Он сматра да службе безбедности не желе да учине ову грађу доступном, јер се уз Дражин досије налазе досијеи хиљада других људи, а истраживањем документације о последњим сатима Драгољуба Михаиловића, сазнало би се за још много других злочина, тврди Гавриловић. Његово мишљење, међутим, не дели други члан комисије, Бојан Димитријевић.

– У Војнобезбедносној агенцији дочекани смо с највећом могућом предусретљивошћу. Показали су нам све што нас је занимало, али то, једноставно, није дало никаквог резултата – истиче Димитријевић.




http://sloboda.snd-us.com/index.php?option=com_content&view=article&id=548:drazina-komisija-u-rasulu&catid=3:srpska-politika&Itemid=119


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Иницијатива да једна улица у Београду добије назив по Дражи Михаиловићу

НОВА СРПСКА ПОЛИТИЧКА МИСАО

Cреда, 16. јун 2010.


Српски либерални савет поднео је данас комисији за називе улица и тргова у Београду захтев да се једна улица у Београду назове по вођи антифашистичког покрета генералу Дражи Михаиловићу.

У образложењу захтева је наведено да су се јединице генерала Михаиловића бориле против окупатора и тадашње отаџбине, и да су немачки окупатори заједно са својим савезницима покренули преко двадесет офанзива ради сламања његовог покрета, као и расписивање велике награде за његово хватање.

Напоменуто је да су председници Француске и Америке генерала Михаиловића одликовали са највишим одликовањима које један страни држављанин може добити од те две земље(одликовања су додељена на самом крају рата) за учешће у борби против нацизма.

Такође, у захтеву се напомиње да само идеолошки притисак на надлежне може утицати на недодљивање имена улици по овоме српском антинацисти и родољубу.


Српски либерални савет

Удружење припадника Југословенске војске у отаџбини

Удружење политичких затвореника комунистичког режима

Часопис Погледи Крагујевац

Српске двери

Сабор монархистичких странака и удружења



http://www.nspm.rs/hronika/obnovljena-inicijativa-da-jedna-ulica-u-beogradu-dobije-naziv-po-drazi-mihailovicu.html?alphabet=c#yvComment27713


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Thursday, June 17, 2010

Spomen Dom Vojvode Momcila Djujica / Monument and Social Center in honor of Serbian WWII Allied Commander Voyvoda Momchilo Djujich being planned in Serbia!

Voyvoda Momchilo Djujich
Serbian WWII Allied Commander
Dinaric Chetnik Division (Dinarska Divizija)
Founder of The Movement of Serbian Chetniks Ravne Gore
1907-1999




FROM BOSKO OZEGOVIC in SERBIA:

Dear Brothers and Sisters,

We are currently looking to purchase a piece of land just outside of Beograd in Serbia. Our plan is to build a special hall for the Krajisnici as there is no such center in Serbia. The hall will be called “Spomen Dom Vojvode Momcila Djujica” in honor of  WWII Chetnik commander Voyvoda Momchilo Djujich, who passed away on September 11, 1999 in San Diego, California.

As the years go on our brothers and sisters who are scattered throughout Serbia have no place to meet, hold events such a dances and weddings, and a base for the Pokret Srpskih Chetnika u Otadzbini (Movement of Serbian Chetniks in the Homeland). We cannot let our culture and people drift apart.

If all goes as planned, we will have purchased a piece of land, set the foundation, and completed a statue of Voyvoda Djujich in time for Djurdjevdan (St. George's Slava) May 6, 2011 . Beginning work on the actual Spomen Dom (the center) is planned for the summer of 2011. We are looking for a "lot" that is roughly 1/2 to 1 hectacre (10,000 square meters). Ideally, we would like to be able to purchase a piece of land large enough to accomodate the hall, a parking lot, and outdoor picnics. Everything will depend on finding a piece of land near Beograd at a decent price and how much money we can raise. We would appreciate any help we can get, both at home and from the diaspora, to make this happen.

This initiative is being sponsored by the Pokret Srpskih Chetnika u Otadzbini (Movement of Serbian Chetniks in the Homeland) with the help of members and donors worldwide.

Please forward this to all Serbian patriots on your contact lists. Also, we would like to possibly send Kapetan Jovan Adamovic to Canada, the U.S.A, Australia or the U.K. Since Vojvoda Rade Cubrilo cannot travel outside Serbia, we feel that Kapetan Jovan would be a fine choice to speak on behalf of our Pokret in Serbia. If this sounds interesting to any of you, let me know. It would be a nice gesture and interesting to have him speak at Drazin Dan.

Just imagine it:  Establishing a hall in Serbia where all of our kids worldwide will be welcome, and folklore groups, choirs and delegations can meet just like back in the old days, only this time in our Fatherland!

Brotherly greetings from the homeland,

Bratski Pozdrav iz Otadzbine,

Bosko Ozegovic

June 2010


Please feel free to contact Mr. Ozegovic
if you have any questions or would like
to help.


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Видовданска прослава / Vidovdanska Proslava / Vidovdan Celebration 2010



Српска Народна Одбрана у Америци

Serbian National Defense in America


http://www.snd-us.com/





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****



Thursday, June 10, 2010

ATTENTION: Calling on all who know of members of the Yugoslav Army in the Homeland (JVUO) and/or Members and Supporters of the Ravna Gora Movement!




Ravna Gora, Serbia

Aleksandra's Note: I am very pleased to announce that a remarkable and important project has been initiated to create a comprehensive collection of all active members of the Yugoslav Army in the Homeland (JVuO), under the supreme command of General Draza Mihailovich between 1941 and 1945, as well as all members and supporters of the Ravna Gora Movement, whether they were active members of the wartime military units or not. This incredible initiative was founded by Mr. Branko M. Jevtic, whose contact information and descriptions of what this project encompasses is found below. The subjects highlighted include specific information regarding the data that is being requested and who is eligible to be included in these collections, as well as a description of the special exhibit that opened in the Ravna Gora Museum on Ravna Gora in Serbia to commemorate the 65th anniversary of the Victory over Fascism in May of 2010.

For clarity, the exhibit in May in the Ravna Gora Museum was specific to only active members of the military units of the JVuO. The complete collection and comprehensive data base, all of which will be published in book form, will also include active members and supporters of the Ravna Gora Movement regardless of whether or not they were active members of the wartime military units between 1941 and 1945.

If you know someone in your family or community or parish who was either an active member of the JVUO or active member or supporter of the Ravna Gora Movement, please contact Mr. Branko Jevtic as soon as possible and communicate with him in the Serbian language, if possible.

This is a great and worthy project - a historic initiative that will document how large in scope the Ravna Gora Movement has been and the extent to which the Yugoslav Army of the Homeland under the command of General Draza Mihailovich contributed to the Allied victory over Fascism in World War II.

Bravo to Mr. Jevtic. And thank you.

Sincerely,

Aleksandra Rebic


*******


BELOW YOU WILL FIND THE DETAILS IN BOTH
THE SERBIAN AND ENGLISH LANGUAGE.


ANNOUNCEMENT: 


The creation of a special collection of names of all those who were active members of the Yugoslav Army in the Homeland (JVuO) between 1941 and 1945 under the Supreme Command of General Draza Mihailovich and/or supporters of the Ravna Gora Movement has been initiated. So far, 100,000 cases have been successfully collected and completed with basic military and biographical data. The goal is to create as comprehensive of a data base as possible.  If you know someone from your own family or community who was an active member of the JVuO and/or supporter of the Ravna Gora Movement, please contact the founder of this project, Branko M. Jevtic, at

__________________

Позив за сарадњу

Покренута је акција за формирање базе података за све припаднике и сараднике ЈВуО. До сада је обрађено преко сто хиљада људи са основним личним и војним биографским подацима што сигурно није коначан број припадника ЈВуО. Моле се посетиоци сајта који имају сазнања о припадницима ЈВуО из своје породице и средине да се јаве на адресу асоцијације или директно оснивачу базе: jevticmbane@gmail.com

Poziv za saradnju:

Pokrenuta je akcija za formiranje baze podataka za sve pripadnike i saradnike JVuO i Ravnogorskog pokreta. Do sada je obradjeno preko sto hiljada ljudi sa osnovnim ličnim i vojnim biografskim podacima što sigurno nije konačan broj pripadnika JVuO. Mole se posetioci sajta koji imaju saznanja o pripadnicima JVuO iz svoje porodice i sredine da se jave na adresu osnivača baze jevticmbane@gmail.com

Od Gospodina Jevtica:

REPUBLIČKA ASOCIJACIJA ZA NEGOVANJE TEKOVINA RAVNOGORSKOG POKRETA POKRENULA JE VELIKI PROJEKAT OBRADE FORMACIJSKOG I STAREŠINSKOG SASTAVA SVIH JEDINICA JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTADZBINI (JVuO) I FORMIRALA BAZU PODATAKA O BORCIMA JVuO I O PRIPADNICIMA I SARADNICIMA RAVNOGORSKOG POKRETA. DO SADA JE PRIKUPLJENO, OBRADJENO I SISTEMATIZOVANO VIŠE OD 100 000 LICA SA OSNOVNIM, LIČNIM I RATNIM BIOGRAFSKIM PODACIMA.

NA PREDLOG MEMORIJALNOG CENTRA RAVNA GORA, PO PRVI PUT U SRBIJI, POVODOM 65 GODINA POBEDE NAD FAŠIZMOM OBJAVLJEN JE FORAMCIJSKI SASTAV JEDINICA JVuO I IMENA AKTIVNIH BORACA.

ASOCIJACIJA IMA U PLANU DA U TOKU GODINE OBJAVI ŠTAMPANE REGISTRE SA POTPUNIM FORMACIJSKIM I PRESONALNIM SASTAVOM SVIH JEDINICA JVuO.

OSNIVAČ BAZE PODATAKA JEVTIĆ M. BRANKO

____________

From Mr. Branko Jevtic:

The Association for Fostering the Heritage of the Ravna Gora Movement has initiated a great project of collecting and recording structural and officer lists of all of the units of the Yugoslav Army in the Homeland (JVUO) and creating a comprehensive data-base of the active members of the JVUO and/or the members and supporters of the Ravna Gora Movement. Up to now we have collected, detailed and organized more than 100,000 names with basic military and biographical data.

For the first time in Serbia, in connection with the 65th anniversary of the victory over Fascism in May of 2010 and on the suggestion of the Memorial Center (Museum) on Ravna Gora, a public exhibit of thousands of names of those who were active members and the structure of the units of the Yugoslav Army in the Homeland was on display in the Ravna Gora Museum.

Later this year, the Association plans to publish the register containing the comprehensive structural, military and biographical data of all of the units of the JVUO.

The founder of the data-base is: Branko M. Jevtic


English translation provided by A. Rebic


The Ravna Gora Memorial Center (Museum)
Ravna Gora, Serbia
Photo by Branko Jevtic, May 2010


The announcement (Proglas)


Exhibition of JVuO Military Units
Ravna Gora, Serbia
Photos by Branko Jevtic, May 2010






Opening of the JVuO Exhibit in the Ravna Gora Museum
May 2010
Center is Vuk Draskovic and to his left is
Voyvoda Uros Susteric.
Photo courtesy of Branko Jevtic


From Left to Right: Branko Jevtic,
Crown Prince Alexander Karageorgevich,
and Voyvoda Uros Susteric
Serbia, May 2010.
Photo courtesy of Branko Jevtic
______________________________________


Mr. Branko Jevtic organizing the photos to be
displayed in the Ravna Gora Museum
May 2010. Photo courtesy of B. Jevtic.


More from Mr. Jevtic:

"Ja sam Branko Jevtic, potpredsednik Republicke Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta. Bavim se prvenstveno formacijskim, staresinskim i personalnim sastavom JVuO. Do sada obradio sam preko 120 000 boraca i pripadnika Ravnogorskog pokreta sa osnovnim licnim i ratnim biografskim podacima. Uz svako obradjeno lice uneo sam ime, ocevo ime, prezime, civilno zanimanje, cin, u kojoj je jedinici ratovao i kako je zavrsio rat. Unosio sam, gde god je to bilo moguce i ostale bitne podatke (unapredjenja, odlikovanja, prekomande i sl.) Za ovogodisnju proslavu 65 godine pobede nad fasizmom uprilicena je izlozba u memorijalnom centru na Ravnoj Gori. Za ovu priliku izdvojio sam i postavio preko 50,000 boraca, pripadnika JVuO. U obzir su dosli iskljucivo borci a ne i pripdanici Ravnogorskog pokreta (pozadinci, ideolozi, clanovi politickih tela, pripadnici pokreta u zarobljenistvu itd.) Dakle na izlozbi su posatvljeni samo pripadnici vojnih formacija JVuO. Spisak je zamisljen i uradjen na sledeci nacin. Sve jedinice iz Srbije su prikazane po korpusima sa kompletnim formacijskim i staresinskim sastavom a u nastavku upisana su imena boraca sa cinom koji su imali u toku rata. Ostale jedinice JVuO, Komanda Crne Gore, Komanda Istocne Bosne i Hercegovine, Komanda Zapadne Bosne i Komanda Dinarske Divizije su uradjene u jedinstvenim spiskovima. To je ukratko objasnjenje o izlozbi. Treba napomenuti da je ovo prvo objavljivanje spiskova pripadnika JVuO. U planu je da ove godine objavimo stampane zbornike sa imenima boraca JVuO i prapadnika Ravnogorskog pokreta. Prva knjiga, zbornik je vec predata u stampu a posvecena je jedinicama iz Sumadije. treba, po mojoj proceni da se odstampa 12 zbornika. Kako su sredstva Asocijacije prilicno oskudna planirano je da u ovoj godini uradimo svega tri knjige, a ostalo kasnije, kad prikupimo novac."

O nasim aktivnostima mozete se upoznati preko naseg sajta http://www.ravna-gora.org/


"I am Branko Jevtic, vice-president of Association for Fostering the Heritage of the Ravna Gora Movement. I am primarily involved with collecting military, structural and biographical details about the active members, officers, and units of the JVUO. So far, I have collected about 120,000 names of active members and supporters of the Ravna Gora Movement, including basic personal and military biographical data. Together with each of the names I have included the father's name, last name, occupation, rank, in which unit during the war he or she participated, and where they ended up at the end of the World War II. I have included, whenever available, other data (promotions, decorations, transfers, etc). For this year's 65th anniversary celebration of the Victory over Fascism there was an exhibit in the Memorial Center on Ravna Gora. For this special occasion I selected and exhibited over 50,000 names of active members of the Yugoslav Army in the Homeland.

"Specifically for the exhibit, I considered only the active members and not the supporters of the Ravna Gora Movement (rear guards, ideologists, members of the political forums, supporters of the Movement in the prisoner of war camps, etc.). Therefore, on display were only the names of active members of the military formations of the JVUO. The list was conceived and displayed as follows: All units from Serbia were exhibited by Corps with their complete structure and the names of their officers.  Also displayed were the names of the active members of the military units with the rank they held during the war. The rest of the units of the JVUO were: the Command of Montenegro, the Command of Eastern Bosnia and Herzegovina, the Command of Western Bosnia and the Command of the Dinarska Division which were displayed in specific listings.

"That is a brief explanation of the exhibit. It is necessary to mention that this is the first such public display of the active members of the JVUO. The publication of a book this year containing the data-base of the active members of the JVUO and the supporters of the Ravna Gora Movement is planned. The first such collection is dedicated to the units from Shumadija. It will be necessary to publish 12 such books. As the resources of the Association are relatively limited, it is planned to publish three of these collections this year, and the others later as we collect the funds."

To keep current with our activities, please visit http://www.ravna-gora.org/

B. Jevtic

English translation provided by A. Rebic

________

Od Gospidina Jevtica za jasnocu:

Ravnogorski pokret je opsti i svenarodni pokret svih onih koji su se zalagali i borili

- za oslobadjenje zemlje od okupatora

- za ocuvanje monarhije sa dinastijom Karadjordjevica na celu

- za pravedije posleratno nacionalno razgranicenje na federalnim osnovama (odlika kongresa u selu Ba)

- za odbranu starih politickih, nacionalnih i ostalih vrednosti od preteceg i razornog ruskog boljsevizma

Ma da ti sad ne pisem sve ono sto i ti znas. Svi pripadnici ravnogorskog pokreta ne znaci da su bili pripadnici Jugoslovenske Vojske u Otadzbini. U mojim registrima obradio sam preko 120 000 lica sa osnovnim biografskim podacima a tu su sem boraca, pripadnici, saradnici Ravnogorskog pokreta iz zemlje, inostranstva i zarobljenickih logora. Za izlozbu sam ekstrakovao samo aktivne borce JVuO, dakle samo one koji su bili u borbenim jedinicama. Tamo je uneseno oko 50 000 boraca rasporedjenih po komandama u kojima su ratovali. Eto to je razlika. Jos nesto JVuO je osnovana 1941. kao deo nepokorene kraljevske vojske i trajala do 1945, tako da u registru nema imena ljudi iz vremena pre 1941. jer jednostavno tada nije ni postojala JVuO. Mora se praviti razlika izmedju pripadnika JVuO i ravnogorskog pokreta. Jedni su se kao aktivni borci borili u svojim jedinicama a drugi su obavljali sve druge isto tako vazne nacionalne zadatke, organizovali red i mir na slobodnoj teritoriji, obavljali politicke i propagandne delatnosti, vodili racuna o civilnom stanovnistvu, obavljali drustvene, verske, kulturne i politicke aktivnosti. Civilni predstavnici Ravnogorskog pokreta su oragnizovali kongrese, politicke skupove, odrzavali vezu sa Vladom u Londonu, formirali Centralni Nacionalni Komitet, oblasne komitete, mesne ravnogorske odbore, zenske omladinske organizacije, sanitetske kurseve i sl. Isto tako u nasim zarobljenickim logorima je bila formirana ravnogorska organizacija koja je spremno cekala dan oslobodjenja. Nasa vojska se deli na Jugoslovensku Vojsku u Otadzbini (JVuO) Jugoslovensku Vojsku u Zarobljenistvu (JVuZ) i Jugoslovensku Vojsku u Inostranstvu (JVuI) Zbog ratnih prilika, udaljenosti i sprecenosti saradnja izmedju ove tri vojne organizacije je bila mala, pa sam za izlozbu odradio samo JVuO. Napominjem da mene interesuju svi - i aktivni borci i pripadnici pokreta.

B. Jevtic


______________________________________


The following is a list of the Corps of the Yugoslav Army of the Homeland (JVuO) under the Supreme Command of General Dragoljub Draza Mihailovic

Source: http://www.vojska.net/

at:

http://www.vojska.net/eng/world-war-2/chetniks/corps


Serbia Command – Mountain HQ 1a

Krajina corps – Mountain HQ 67

Mlavski corps – Mountain HQ 69

Smederevo corps – Mountain HQ 74

Avala corps – Mountain HQ 76

Rudnik corps – Mountain HQ 80

First Ravna gora corps – Mountain HQ 52

First Shumadia corps – Mountain HQ 56

Corps gorske garde (Oplenački corps) – Mountain HQ 21a

Kosmaj corps – Mountain HQ 74

Kolubara corps – Mountain HQ 78.

Mačva corps – Mountain HQ 85

Cer corps – Mountain HQ 86

Valjevo corps – Mountain HQ 83

Požeški corps – Mountain HQ 19

Second Ravna gora corps – Mountain HQ 53

Zlatibor corps – Mountain HQ 18

Javor corps – Mountain HQ 51

Varvarinski corps – Mountain HQ 157

Second Shumadia corps – Mountain HQ 57

Rasinski corps – Mountain HQ 23

Jastrebački corps – Mountain HQ 23/1

Toplice corps – Mountain HQ 33

Čegarski corps – Mountain HQ 64

First Kosovo corps – Mountain HQ 127

Second Kosovo corps – Mountain HQ 193

Vlasinski corps – Mountain HQ 153

Nišavski corps – Mountain HQ 45

Deligrad corps – Mountain HQ 61

Timok corps – Mountain HQ 65

Južnomoravski corps – Mountain HQ 165

Ivankovački corps – Mountain HQ 60

Vardarski corps

Resavski corps – Mountain HQ 79

Jablanica corps – Mountain HQ 169

Belgrade Command – Mountain HQ 2

First Belgrade corps – Mountain HQ 2/1

Second Belgrade corps – Mountain HQ 2/2

Third Belgrade corps – Mountain HQ 2/3

Fourth Belgrade corps – Mountain HQ 2/4

Peti Belgrade corps – Mountain HQ 2/5

Montenegro Command

Lim corps – Mountain HQ 149

Kom corps – Mountain HQ 111

Durmitor corps

Nikšić corps

Ostroški corps

Zeta corps

Lovćen corps

Crmničko-primorski corps

Boka Kotorska corps

Dubrovnik corps

Stari Ras Command - Mountain HQ 148

First Milesevo corps – Mountain HQ 505

Second Milesevo corps

Eastern Bosnia Command – Mountain HQ 200

Romanija corps – Mountain HQ 220

Drina corps

Nevesinje corps

Trebinje corps

Zenica corps – Mountain HQ 240

Bosnian-Krajina corps

Central Bosnian corps – Mountain HQ 310

Second Central Bosnian corps

Other Formations

Majevica corps

Ozren corps

Trebava corps

Corps ''Gavrilo Princip''

First Lika corps

First Dalmatian corps

Second Dalmatian corps

Third Dalmatian corps

Lika-Kordun corps

Littoral corps




*****


If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com



*****