Thursday, January 21, 2016

PROMOCIJA RAVNOGORSKOG KALENDARA ZA 2016. GODINU / Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta i Udruženje pripadnika JVUO 1941-1945. / "Savremena Istorija" January 19, 2016

www.savremenaistorija.com
January 19, 2016



Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta i Udruženje pripadnika JVUO 1941-1945. su u prostorijama Srpskog pokreta obnove Knez Mihailova 48 19 januara predstavili Ravnogorski kalendar za 2016.


Brojnim posetiocima, među kojima je bio veći broj mladih ljud, obratili su se u ime Asocijacije Aleksandar Čotrić, književnik, narodni poslanik u Skupštini Srbije, u ime Udruženja dr Dušan Đukić, predsednik, Ljuba Radojlović, generalni sekretar i Miloš Pavković, u ime priređivača ovog osmog po redu Ravnogorskog kalendara.


Pozdravljajući prisutne Aleksandar Čotrić je posebno istakao zadovoljstvo što skupu prisustvuje veliki broj mladih ljudi i pozdravio između ostalih sina đenerala Miroslava Trifunovića,Vojina i istoričare Predraga Ostojića i generalštabnog pukovnika Novicu Stevanovića.


U svom obraćanju Čotrić se osvrnuo i na rehabilitaciju generala Mihailovića, i dodao da Beograd mora imati trg ili ulicu đenerala Mihailovića, ali i da je potrebno da se na Adi Ciganliji, mestu njegove likvidacije podigne spomen obeležje.


Ljuba Radojlović je prisutne podsetio na proces rehabilitacije, generalu Mihailoviću, koji je bezmalo trajao punih 9 godina i istakao ulogu Udruženja pripadnika JVuO u pobedi pravde nad nepravdom i istine nad lažima Titoističkog posleratnog režima.
U ime organizatora prisutnim se zahvalio dr Dušan Đukić, predsednik Udruženja, koji je dao reč mladom Milošu Pavkoviću, priređivaču kalendara, Pozdravljajući prisutne Miloš Pavković je istakao da su prelepe fotografije koje su se našle u kalendaru deo privatne kolekcije istoričara Nemanje Devića, kome se tom prilikom i zahvalio.


Njegov govor donosimo u celini:



Dame i gospodo, dragi prijatelji čast mi je da Vas pozdravim i da Vam se obratim u ime autora ravnogorskog kalendara za 2016.


Želeo bih da Vas podsetim da je ovo, osma godina za redom kako Udruženje pripadnika JVUO i Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta izdaju svoj kalendar. Kao i prethodnih i ove 2016. godine on predstavlja mali doprinos u borbi za istinu o istorijskoj ulozi Ravnogorskog pokreta u našoj zemlji. Decenijskom propagandom i indiktrinacijom posleratne vlasti su potpuno uništile pravu sliku o JVUO. Ovih 8 godina pokušavamo da slikom kroz kalendare, koje poklanjamo, razvrgnemo ove podle laži, koje se i dan danas serviraju. Na taj način želimo da prikažemo ove svetle ličnosti i događaje iz naše istorije na način, na koji zaslužuju u svoj veličini svog podviga i svoje ličnosti! Posebno bih morao da se zahvalim gospodinu Aleksandru Čotriću,  gospodinu Aleksandru Cvetkoviću i štampariji Ehcelzior, bez čijeg truda ovaj kalendar ne bi bio odštampan. Veliku zahvalnost dugijemo i gospodinu Nemanji Deviću, koji nam je stupio  fotografije, za ovaj kalendar, iz svoje bogate zbirke, pa ćete ove godine imati prilike da vidite neke veoma retke fotografije koje nikada do sada nisu objavljivane.




U srpskom narodu jedna od najvažnijih tradicija je bila sloboda, i sve  što je preduzimao bilo je usmereno da svoju slobodu sačuva, ili je ponovo izbori ispod teških okova zavojevača. Počevši još od Kneza Lazara, kroz hajdučki i uskočki pokret u doba turskog ropstva, koji je ponovo iznedrio slobodnu Srbiju, produžio se u četničkom pokretu koji je dao doprinos oslobođenju Kosova i Metohije, Stare Srbije i Maćedonije. Slobodarska tradicija našeg naroda je najviše došla do izražaja u vreme okupacije za vreme Drugog svetskog rata u organizovanom otporu Jugoslovenske vojske u Otadžbini, koja je nastavila slavne tekovinne hajdučkog i četničkog pokreta kao vekovnog oslonca u borbi za slobodu našeg naroda.


Ovogodišnji kalendar je koncipipran tako pa prvenstveno prikaže svu širinu  Ravnogorskog pokreta  i da prestavi te obične ljude, koji su mu se priključili prepoznajući u njemu  sve one iskonske  ideje usađenje u svom biću, a to su pre svega sloboda, pravda i demokratija. Ove godine možemo videti likove nama neznanih omladinaca, seljaka, učitelja i sveštenika, oficira i vojnika, koji su svi zajedno činili veličanstveni i nadasve narodni Ravnogorski pokret.


Neko sad može postaviti pitanje zašto mi o svemu ovome govorimo i danas posle 70 godina od završetka Drugog svetskog rata. Odgovor je vrlo prost, takozvano oslobođenje ili bolje reći završetak Drugog svetskog rata našoj zemlji nije doneo slobodu, već je zavio u lance ropstva koje možemo uporediti samo sa onim iz perioda turskog ropstva. Komunistički režim je pokužao da izbriše upravo onu karakteristiku i onu našu tradiciju koja nas je očuvala kroz sve vekove našeg postojanja, a to je sloboda, ali ovaj put mnogo podlije, brušući iz našeg pamćenja sve one događaje i svetle likove koji su nas vodili tokom vremena uspostavljajući nove idole i njihovu partisku ideologiju. Tako su se prvi na udaru našli naš Kralj Petar Drugi, potomak slavnog Karađorđa i Đeneral Mihailović koji je svoje odrede odlučno stavio na branik otadžbine i slobode, ne samo prema okupatoru  već i prema svima onima koji su želeli da uguše ovo svetlo vrelo iz koga su se napajale generacije naših predaka.




Godine 2016. navršiće se i 70 godina otkako je streljan,Đeneral Dragoljub Draža Mihailović! Bio jedan od najboljih i najodlikovanijih oficira naše vojske, junak Prvog svetskog rata, prvi gerilac porobljene Evrope, koja je stenjala pod Nacističkom čizmom Nemačkog okupatora, a svoj život je okončao na gubilištu zajedno sa najvećim zločincima onoga doba! Moram da iskoristim priliku da pomenem i velikog advokata Dragića Joksimovića koji se svestrano trudio da odbrani Đenerala Dražu ali je na kraju i svoj život položio kao žrtvu neumitnoj sudbini.


Ovu 2016. Godinu ipak možemo dočekati srećni i zadovoljni. Presudom Višeg suda u Beogradu  iz maja meseca prošle godine, ispravljena je  velika nepravda, mada možda kasno  i samo delimično. Rehabilitovan je naš junak Čiča Draža. Posle skoro  decenijskog procesa pravda je triumfovala. Velikim zalaganjem prof. Dr Olivera Antića ovaj epski proces je okončan, te i njemu ovim putem izražavam zahvalnost, kao i svima ostalima koji su uzeli učešće i dali svoj doprinos u uspešnom okončanju ovog procesa, čija imena nisu i nikada neće biti pomenuta.


I već tradicionalno, završiću svoje obraćanje rečima:


,,Blagosloveni su izgnani Pravde radi jer je njihovo Carstvo Nebesko!“.




U ime autora
Miloš  P A V K O V I Ć


Kalendar može se dobiti u Udruženju pripadnika JVuO - Knez Mihailova 48 Beograd.


www.savremenaistorija.com


*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****


Wednesday, January 20, 2016

ЧОТРИЋ: ГЕНЕРАЛ МИХАИЛОВИЋ ЗАСЛУЖИО СПОМЕНИК У БРИСЕЛУ






- Покрећемо иницијативу да се генералу Драгољубу Дражи Михаиловићу подигне споменик у Бриселу, граду у којем се налази седиште Европске уније, јер је генерал био командант прве антифашистичке гериле у окупираној Европи, био је на челу највеће акције спасавања савезничких пилота иза непријатељских линија у Другом светском рату и пружио је огроман допринос победи антихитлеровске коалиције, због чега је добио ордене америчког председника Харија Трумана и француског председника Шарла де Гола - рекао је Александар Чотрић, народни посланик СПО и председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета.


- Генерал Михаиловић се борио за вредности, на којима је саздана Европска унија, а то су - демократија, људска права и слободе, поштовање националног идентитета и антифашизам - истакао је Чотрић и подсетио да је - Југословенска војска у Отаџбини 13. маја 1941. повела први оружани отпор против нацизма, а Лозница је 31. августа исте године била први ослобођени град на Старом континенту.


- Верујемо да ће ова иницијатива добити широку подршку у Србији и многим европским земљама - рекао је Чотрић на представљању Равногорског календара за 2016. годину, одржаном у просторијама СПО 19. јануара.


Посланик СПО је подсетио да је нацистички главешина Хајнрих Химлер 17. јула 1942. године у једном писму навео да је основица сваког немачког успеха у Југославији и Југоисточној Европи „уништење Михаиловићевог покрета“.


- Тај став су делили и југословенски комунисти - казао је Чотрић и подсетио да су нове револуционарне власти, после септембра 1944. године убиле више од шездесет хиљада људи у Србији, међу којима било највише припадника и симпатизера Југословенске војске у Отаџбини и Равногорског покрета.


Овим невиним жртвама морамо да се одужимо тако што ћемо пописати њихова имена, обележити више од 200 гробница у којима су сахрањени, установити Дан сећања на жртве комунизма и усвојити у парламенту Декларацији о осуди злочина комунистичког тоталитарног режима.


На промоцији Равногорског календара говорили су и др Душан Ђукић и Љубомир Радојловић, у име Удружења припадника ЈВуО од 1941-1945. године и Милош Павковић, у име Краљеве омладине Србије.


Српски покрет обнове
na Facebook.
January 20, 2016
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****

Friday, January 15, 2016

VIDEO / "ЗА КРАЉА И ОТАЏБИНУ" - Играни филм / "RTS" - Radio-Televizija Srbije January 14, 2016

RTS-Radio-Televizija Srbije
January 14, 2016


Играни филм "За краља и отаџбину" настао је 2014/15. године према сценарију и у режији Радоша Бајића, у копродуцентској сарадњи између Радио-телевизије Србије и Contrast studios-a из Београда.


За краља и отаџбину, Иван Зацеро, Марко Николић и Радош Бајић


Тема филма "За краља и отаџбину" је повратак из емиграције бившег каплара југословенске војске у отаџбини, Милисава Јањића, који се од 1941-1944. године борио против окупатора као припадник Равногорског покрета пуковника Драже Михаиловића, а у тумачењу прослављеног српског глумца Марка Николића.


VIDEO
Za kralja i otadžbinu  
Posted on You Tube by:
"RTS Prikazuje"

Published on Jan 12, 2016
Label and copyright : RTS




https://youtu.be/pEHqKv7y5n0


Филм прати два тока, од којих је један савремени, који третира емотивни повратак из САД, обилазак Србије, Шумадије, Таре, родних Заовина и Равне Горе, док је други историјска ремининсценција на време и догађаје из 1941. године, на окупацију од стране Хитлерове Немачке, на губитак слободе и појаву ослободилачких покрета у Србији.


За краља и отаџбину


Упркос чињеници да су за потребе контрапунталног тока драмске приче коришћени материјали из ТВ серије "Равна гора", филм "За краља и отаџбину" је по свом редитељском, монтажном и продукцијском поступку потпуно ново, аутентично и самосвојно ауторско дело, са снажном хуманом и патриотском поруком. То је апотеоза патриотизму, слободи, оданости и љубави према сопственој земљи.


За краља и отаџбину


Филм је са великим успехом приказан на филмским фестивалима у земљи, као и у иностранству, у Сиднеју, Чикагу и Вашингтону...


"За краља и отаџбину" окупља веома велики број најзначајних српских аутора, коаутора, филмских уметника и глумаца. Посебно је важно истаћи да, после велике паузе у каријери, поред Ненада Окановића и барда нашег филма Марка Николића, главну женску улогу у филму "За краља и отаџбину" игра наша прослављена глумица Неда Арнерић.


Уз њих у филму игра преко стотину глумаца, од којих главне и велике улоге тумаче и Небојша Глоговац, Лазар Ристовски, Милорад Мандић Манда, Ненад Јездић, Недељко Бајић, Љиљана Стјепановић, Иван Вучковић, Петре Арсовски, Слободан Бода Нинковић, Бранислав Бане Томашевић, Милош Тимотијевић, Милош Ђорђевић, Ирфан Менсур, Олга Одановић, Јелена Мила, Игор Ђорђевић, као и дебитанти Ивана Аџић, Стојан Ђорђевић, Маша Лазаревић.


Директор фотографије је Предраг Јочић, монтажер Стеван Марић, сценограф Драган Мићановић, костим Весна Теодосић, маска Душица Вуксановић, директор филма Недељко Бајић, извршни продуцент Јелена Бајић-Јочић.


http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/17/%D0%A0%D0%A2%D0%A1+1/2165022/%D0%97%D0%B0+%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0+%D0%B8+%D0%BE%D1%82%D0%B0%D1%9F%D0%B1%D0%B8%D0%BD%D1%83.html



*****


If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Friday, January 08, 2016

МИР БОЖИЈИ - ХРИСТОС СЕ РОДИ! Песму коју су борци Југословенске војске у Отаџбини посветили свом команданту.

МИР БОЖИЈИ - ХРИСТОС СЕ РОДИ!

На данашњи најрадоснији Хришћански празник [7. Јануар - Божић] објављујемо ову песму коју су борци Југословенске војске у Отаџбини посветили свом команданту.

Песма је објављена у листу "Равногорац" о Божићу 1944. године.

Равногорска историја
on Facebook.

Фото / Текст захваљујући: Урош Парезановић
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****
 

 

Wednesday, January 06, 2016

DANAS JE BADNJI DAN! / "B92" [Beta, Tanjug] January 6, 2016

B92
Izvor: Beta, Tanjug
January 6, 2016

Pravoslavni vernici u Srbiji danas obeležavaju Badnji dan kada se u hramovima i domovima pale badnjaci i služe povečerja uoči hrišćanskog praznika - Božića.

Foto: Beta, arhiva

 
Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo - badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svetlosti i toplote koja greje i zbližava ukućane.

Pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Hrist.

Patrijarh srpski Irinej, koji je u poslanici poručio da ne dozvolimo nikome da nas deli po bilo kom osnovu, služiće večernje sa osvećenjem badnjaka u hramu Svetog Save na Vračaru, dok će na sam dan Božića predvoditi svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu.

U Božićnoj poslanici poglavar SPC je poručio i da su nam danas više nego ikad, potrebni mir na zemlji i dobra volja među ljudima i narodima!

Božić je dan kada se slavi rođenje Isusa Hrista i, zajedno sa Uskrsom, predstavlja jedan od najvećih hrišćanskih praznika.

Pripreme za ovaj praznik počinju 40 dana pre 7. januara Božićnim postom koji predstavlja pročišćenje duha i tela, a ljudi se u Srbiji pozdravljaju rečima "Hristos se rodi", a otpozdravljaju sa "Vaistinu se rodi".

Etnolog Vesna Marjanović objašnjava da sam ciklus obrednih radnji započinje sa božićnim postom, koji traje šest nedelja, natavlja se obeleževanjem Badnjeg dana i Božića, da bi se završio na Bogojavljenje, 19. januara.

"Ali, sada kada živimo ubrzano, svi rituali su se sveli manje više na ta dva praznična dana", rekla je Marjanović Tanjugu.

Badnji dan je poslednji dan posta, dan kada se obavezno priprema posna večera, a prati ga i druga simbolika kod Srba, seča badnjaka, unošenje slame, bacanje oraha, pijukanje dece koju predvodi domaćica i obilaženje u krug prostorije u kojoj se postavlja posne večere.

Smatra se da je Badnji dan povezan sa pokojnicima, pa se veruje da su te večeri zajedno živi i njihovi pokojnici, odnosno preci, objašnjava Marjanović.

"Sva hrana koja se pripremala u prošlosti, a koja se priprema i danas ima to značenje veze ovog i onog sveta", istakla je ona.

Kad je reč o samom obeležavanju Božića, običaj je da ujutru jedan član porodice odlazi u crkvu, da bi se po povratku prvi put posle posta, omrsili, a obavezno je i lomljenje pogače.

"Održalo se verovanje da se na Božić nigde ne ide i da je porodica na okupu", kaže Marjanović i dodaje da je u nekim krajevima, na severu Srbije, postojao običaj da se uveče izlazi iz kuće u šetnju ulicama ili na konjima, dok mladi muškarci tek oženjeni odlaze u tazbinu, gde dobijaju darove.

Smatra se da prva osoba koja za Božić dođe u kuću, polažajnik, uspešan mladi čovek koji treba da donese prosperitet domaćinstvu.

"I sam Božić je početak svih početaka, simboliše rađanje, a sa druge strane treba da se pomogne da se priroda i vegetacija probude", navela je Marjanović.

Kako je rekla, Božić po julijanskom kalendaru, pored srpske, slave i ruska, jermenska crkva, Sveta gora i jedan deo koptske crkve.


http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=01&dd=06&nav_category=12&nav_id=1082286


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Tuesday, January 05, 2016

POLEMIKE / Dr. Srđan Cvetković: Spomenik Leki [Rankoviću] umesto žrtvama / "Novosti" January 5, 2016

Novosti
Dr. Srđan Cvetković
Institut za savremenu istoriju
January 5, 2016


Progonjenima u komunizmu Srbija se nije odužila nikakvim obeležjem, a svedoci smo ovih dana pokretanja inicijative da se u Beogradu podigne spomenik Aleksandru Leki Rankoviću.


Dr. Srđan Cvetković

Svako vreme ima svoje spomenike i u njima se ogledaju duh i vrednosti jedne epohe. Da li spomenik šefu tajne policije komunističkog režima predstavlja izraz vremena u kojem živimo? Zašto se javno polemiše samo o navodnoj rehabilitaciji Milana Nedića, za šta su šanse nikakve (malo ko i podržava!), a izostaje rasprava o podizanju spomenika čoveku odgovornom za mnoge, veće patnje i politička ubistva iz političkih i ideoloških pobuda?

Ovih dana svedoci smo inicijative podržane od najviših gradskih institucija i državnih organa da se u Beogradu podigne spomenik Aleksandru Leki Rankoviću. Ranković je bio formalni i neformalni prvi čovek bezbednosti - drugi čovek Komunističke partije od 1944. do 1966, u vremenu kada su počinjeni najmasovniji zločini i politički progoni u modernoj istoriji Srbije. Od tada je ubijeno od strane Ozne - Udbe, na ovaj ili onaj način, oko 60.000 ljudi pod raznim optužbama, oko 16.500 ibeovaca je prošlo Goli otok, uhapšeno je 40.000 kulaka (nekoliko stotina sa smrtnim ishodom), na stotine hiljada političkih osuđenika, raznih disidenata, kolektivno su kažnjavane porodice žrtava... To je vreme u kojem je Slobodan Jovanović osuđen kao ratni zločinac i izdajnik, Dragoljub Jovanović kao špijun, Borislav Pekić kao terorista, Dragoslav Mihailović logorisan je kao opasan neprijatelj poretka... Svesno je sa prljavom vodom izbacivana i čista, a sve u cilju uspostavljanja boljševičke diktature po ugledu na SSSR.


Svim ovim žrtvama država Srbija se do danas nije odužila nikakvim spomen-obeležjem. Iako je preko 4.000 žrtava rehabilitovano pred sudovima, do danas ne postoji jedno mesto gde se žrtve ili potomci žrtava komunističkog režima mogu pokloniti niti zapaliti sveću. Nema nijednog muzeja niti bilo kakvog traga u istoriji sećanja na žrtve komunizma. One ne postoje. Iako najmasovnije u političkoj istoriji Srbije (ne računajući ratove), ostaju prećutane i od nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, pa i od modernih "liberalnih krugova". Za njih je, stiče se utisak, Titovo vreme ponekad kao Periklovo doba demokratije i ljudskih prava. A podsećanje na masovne komunističke progone od kraja 1944. pa najviše do 1953. po pravilu povlači optužbe za "četništvo", "reviziju" prepravljanje istorije i slične epitete od "novih dogmatskih sledbenika starih ideja".


S druge strane, i neki desničari Aleksandra Rankovića pogrešno smatraju žrtvom režima i braniocem srpskih interesa. On jeste bio žrtva partijskih spletki, i kao takav je nesporno smenjen s funkcije 1966. u nameštenoj aferi prisluškivanja (kojeg je, naravno, bilo i pre i posle njegovog pada). Ipak, on nikako nije bio srpski nacionalista, već iskreni Jugosloven centralista i pravoverni komunista. On je to dokazao i dobrim vladanjem po svom političkom padu. Nije odabrao put u disidentstvo (kao recimo Đilas), nije završio u logoru i zatvoru i tamo brutalno prevaspitavan. Nije priznao greške za "leva skretanja", ideološko slepilo i represiju ni koliko Đilas. Odabrao je ćutanje i mirne penzionerske dane. Nijednu reč nije izustio protiv Tita i partije, pa čak ni o lažima kojima je i sam bio izložen. Inicijativa za podizanje spomenika je, između ostalog, samo posledica pogrešnih interpretacija nacionalista ili zavere ćutanja "liberala".


Danas postoje jasne preporuke Saveta Evrope iz 2006. i 2009. o potrebi jasnog suočavanja sa totalitarnim nasleđem bivših komunističkih zemalja. Potrebi da se u procesu pridruživanja izbroje žrtve, naprave muzeji i podignu spomenici žrtvama levog totalitarizma i time isprave istorijske nepravde. Od svega toga, osim formiranja državne Komisije za tajne grobnice 2009. od strane bivše vlade koja je pobrojala i dokumentovala oko 60.000 stradalih, ništa nije urađeno državnim naporom. Sada se čak inicijativom o spomeniku šefu tajne političke policije ide korak unazad. Umesto da se podignu spomenici i muzeji o prećutanim žrtvama i patnjama stotina hiljada ljudi tokom poluvekovne diktature, podiže se spomenik njihovom dželatu. Uz Tita, svakako najodgovornijem čoveku za masovne progone i nesreće ljudi u vremenu brutalne staljinističke diktature.


O šizofrenosti vremena u kojem živimo govori činjenica da je gradska vlast samo pre par nedelja podigla spomenik Borislavu Pekiću, a da sada pak inicira spomenik njegovom i ne samo njegovom tamničaru. Šta bi na ovo rekao sam Pekić? Ovo samo svedoči ne samo o opštoj ideološkoj konfuziji političara već i o jeftinoj propagandnoj mašineriji koja želi da prikupi poene po sistemu "dobro jutro čaršijo, na sve četiri strane". To je šamar u lice svim slobodoljubivim ljudima u Srbiji ustalim i 9. marta i 5. oktobra, pa i onima koji su, moguće, 2012. očekivali jasniju distinkciju od takvog nasleđa.





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Monday, January 04, 2016

WWII American Airman Curtis Diles, Jr. rescued by Mihailovich is remembered at Christmastime 2015 with a special tribute of gratitude to the Serbian Chetniks

Gravesite and marker of Staff Sgt. Curtis "Bud" Diles, Jr. in Ohio,
during the Christmas season of 2015. Photo by daughter Teresa Guidry.


Gravesite and marker of Staff Sgt. Curtis "Bud" Diles, Jr. in Ohio,
during the Christmas season of 2015. Photo by daughter Teresa Guidry.


Aleksandra's Note: Although I'd rather have all of the Halyard Mission's "Forgotten 500" with us still, there is consolation in the fact that their contributions to history remain unforgotten in the legendary true life story of General Draza Mihailovich, his Chetniks, the Serbian people loyal to them, and the American and Allied airmen whom they saved from the Nazi enemy during the dark days of World War Two.


Staff Sgt. Curtis "Bud" Diles, Jr. of the USAF has a beautiful family that continues to nurture this WWII veteran's remarkable legacy, and the marker on his gravesite will remain a constant reminder of the fact that he never forgot his debt of gratitude.


To learn more about Staff Sgt. Curtis Diles, Jr. I recommend a search under his name and you will find his story.


Many thanks to daughters Teresa Guidry and Diane Diles Hammond for sharing the beautiful photographs of his gravesite this Christmas season, and to Diane's cousin for creating such a lovely tribute to a remarkable man that it was a privilege and honor to have known.


The flag alongside the flag of the United States is that of Serbia, a nation that Curtis "Bud" Diles loved as dearly as his own America.


The inscription on the Diles gravesite marker reads:


CURTIS DILES Jr.
Staff Sgt US Army Air Forces
WWII-Purple Heart
Jul 15 1925 - Sep 10 2015
ONE OF THE FORGOTTEN 500
RESCUED BY SERBIAN CHETNIKS



Merry Christmas and Happy New Year, Staff Sgt. Diles. You remain a hero.


Sincerely,
Aleksandra Rebic



Gravesite and marker of Staff Sgt. Curtis "Bud" Diles, Jr. in Ohio,
during the Christmas season of 2015. Photo by daughter Teresa Guidry.





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****