Sunday, June 15, 2014

VIDEO: GEN. MIHAILOVICH honored in U.S. Congress June 11, 2014 / Congressman TED POE of Texas - "Today, I want to commemorate one of our most important allies: the people of Serbia." / CONGRESSIONAL RECORD / Američki Kongresmen Ted Poe: Srbi su jedan od najvažnijih saveznika SAD

United States Congressional Record
113th Congress
Washington June 11, 2014
Congressman Lloyd "Ted" Poe (R-Texas 2nd District)
U.S. - SERBIAN ALLIANCE

Honorable Lloyd "Ted" Poe
(R-Texas 2nd District)
U.S. House of Representatives
Photo courtesy of:
 
 Hon. Ted Poe (R-TX 2) Congressional Record June 11, 2014 Page 1 of 2
 
Hon. Ted Poe (R-TX 2) Congressional Record June 11, 2014 Page 2 of 2
 
Congressional Record courtesy of Danielle Sremac
and the SERBIAN INSTITUTE
 
HONORABLE TED POE OF TEXAS
House of Representatives
U.S.-SERBIAN ALLIANCE
June 11, 2014
 
Mr. Speaker, since our founding, Americans have always had to fight for the liberty and freedom that we have. Throughout our history, we have had allies from other parts of the world on our side ready to help us, and we have been ready to help them stand together for freedom over tyranny.
 
Today, I want to commemorate one of our most important allies: the people of Serbia. For more than 130 years, we have had a close relationship with the Serbian people.
 
I have on my staff here in Washington a Serbian American, Blair Bjellos, who is my victim's advocate. When I was in Texas as a judge, my chief of staff, Elaine Dudich Stolte, who now runs the best children's assessment center in the world, worked for me. Both are of Serbian descent.
 
Our friendship with the Serbians is based on our shared belief in democracy and standing up for liberty. During both World War I and World War II, our two countries fought on the same battlefield and our people shared and shed blood together. Because of that brotherhood, we have a special relationship.
 
During World War I, Austria-Hungary tried to pick a fight with Serbia, through the July Ultimatum. Of course, the Ultimatum wasn't a deal at all, and it was purposely unacceptable and meant to provoke a war with the two nations. Despite being 10 times smaller than Austria- Hungary, Serbia, an independent, freedom-loving nation, refused to back down to the aggressor. Like a true David versus Goliath, the Serbian people fought valiantly with us against the central powers in World War I. In the end, 25 percent of the Serbian population was killed during that war.
 
Despite the toll World War I took on Serbia, when World War II started, they were allies again. There are numerous accounts of bravery that the Serbs conducted during World War II, and a lot of that was not known to the world until recently. I just want to talk about one of those.
 
Perhaps the most inspiring report of bravery and brotherhood was shown during the Halyard Mission, when Serbian General Draza Mihailovich and Serbian American George Vujnovich led a mission to save American pilots that had been shot down by Nazi planes behind the lines in Serbia.
 
In 1944, hundreds of B-17 and B-24 fighter pilots and their crews were shot down by the Nazi Luftwaffe over what we now know as Serbia. General Mihailovich immediately began finding those pilots and members of the crew and hid them in barns and farmhouses throughout Serbia, wherever he could find them shelter. He and his men and local Serbian civilians hid our troops. They risked their lives in doing so, and many of them later paid the consequences when the Nazis found out about it.
 
When Mihailovich radioed Washington to alert them of his actions, here in the United States, Vujnovich, an OSS agent of Serbian descent, found out and planned a daring rescue mission. Vujnovich would train Allied Forces on how to act like Serbs and sneak them into Nazi territory to save the downed pilots and their crews. Once in, they would help guide U.S. planes into the country to pick up the downed pilots.
 
With the help of local Serbs, the undercover U.S. soldiers and General Mihailovich built a makeshift runway in just 9 days. They had no sophisticated tools or machinery. They just used oxen, wagons, brute strength, and the tools that they could find. Over the next 6 months, Allied planes flew right under Nazi noses to land on that crude airstrip.
 
I was most fortunate to have known one of those brave men. Serbian George Dudich was among those who risked his life to save those American downed pilots. When Mr. Dudich and his family later came to the United States after Communist Tito took over, he took time to find many of those downed pilots and crew members to meet with them once again. In total, the Halyard Mission saved 512 U.S. airmen. Not one American was lost, although many Serbs died in those rescues. Unfortunately, the United States took the wrong side after the war and we supported Tito, a communist, rather than Mihailovich, to lead Serbia.
 
We did not recognize Mihailovich's deeds until recently, and now he has been awarded the Legion of Merit; and Vujnovich, at 95 years old, received a Bronze Star from the United States.
 
Many Americans and many American Serbs served together then, and I want to congratulate the relationship and commemorate the relationship between the United States and Serbia during the wars and the relationship the two countries have today.
 
And that's just the way it is.
 
____________________
 
 
Američki Kongresmen [Ted Poe]: Srbi su jedan od najvažnijih saveznika SAD
 
There must be Justice
Branko Ilic
June 13, 2014
 
Američki Kongresmen Ted Poe  je pred Američkim Kongresom 11.06. 2014 izjavio da je jedini pravi američki saveznik Srpski narod
 
U svom govoru on je izjavio da je Srbija bila lojalni saveznik u oba svjetska rata.
 
Ističući da je u  Prvom  svjetskom  ratu Srbija kao jedan od pobjednika rata pretrpjela strašne gubitke.
 
“Ne treba zaboravitivelike žrtve  koje je i Srpski narod dao i u drugom svjetskom ratu “, kaže on.
 
Tokom Drugog svjetskog rata Srpski  narod pod vodstvom generala Draže Mihailovića spasio više od 500 američkih pilota.
 
“General Mihailović je sa svojim ljudima spasavao pilote sakrivajući ih u Srpske kuće u selima da ih nebi pronašli nacisti”, navodi  dalje Poe.
 
Za šest mjeseci tokom spasilacke misije Haliard” spašeno je 512  Amerikčih pilota.
 
“Niti jedan Američki pilot tokom misije spasavanja nije stradao dok su Srbi pretrpjeli strašne gubitke da bi se oni evakuisali bezbedno” navodi Poe.
 
Nažalost, na kraju rata smo izabrali pogrešnu stranu.
 
Odabrali smo Tita umesto Mihailovića.Nismo prepoznali njegovo požrtvovanje”,  na kraju navodi Poe.
 
 
_____________________________________
 
The speech of U.S. Congressman Ted Poe
before the House of Representatives
U.S. - SERBIA ALLIANCE
June 11, 2014
 
Kompletan video  govora Američkog Kongresmena Ted Poe pred Kongresom
 
Posted on You Tube by



http://youtu.be/p4qOry__rnI

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Saturday, June 14, 2014

TRIBINA - ČEMU (BEZ)UMNA IZLOŽBA U IME NARODA!? / Četvrtak 19. Jun 2014. Beograd


 
 
 
Sa velikim zadovoljstvom Vas pozivamo da u četvrtak 19.06.2014. godine u 18:00 dodjete na tribinu:

ČEMU (BEZ)UMNA IZLOŽBA U IME NARODA!?

Diskusija o karakteru izložbe sa njenim kritičarima kao i potrebi sučavanja sa totalitarnim nasleđem.

Učestvuju:
 
dr Predrag Marković, istoričar
Mijat Lakićević, novinar
Zlatko Paković, novinar
dr Srđan Cvetković, istoričar



Istorijski Muzej Srbije
Trg Nikole Pašića 11, Belgrade, Serbia

na Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Friday, June 13, 2014

Записник са рочишта генералу Михаиловицу / Zapisnik sa rocista generalu Mihailovicu June 6, 2014 Beograd


 Осма година процеса...
 
 
Записник је власништво српског либералног савета

Kliknite na svaku "sliku" da vidite bolje.


Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 1 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 2 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 3 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 4 of 5

 Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 5 of 5



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****
 

PROTEST / Na stranicama Nacionalne Geografije "osvanuo" je neprimeren komunistički propagandni tekst kojim se ponovo i ponovo veličaju komunistički zločinci / Jovan Njegović Drndak June 13, 2014

Jovan Njegović Drndak piše:

Poštovani prijatelji,

Na stranicama Nacionalne geografije "osvanuo" je neprimeren komunistički propagandni tekst kojim se ponovo i ponovo veličaju komunistički zločinci. Molim da svojim uticajem apelujete kod udruženja Ravnogoraca i Srpskih antikomunističkih organizacija u svetu kako bi se  uputilo  protestno pismo uredništvu Nacionalne Geografije kako u Sjedinjenim Državama tako i predstavništvu Nacionale Geografije za Srbiju. Sporni i sramni tekst se nalazi na sledećem linku http://www.nationalgeographic.rs/index.php?news=3001.

Treba potsjetiti na herojsku borbu Srpskih četnika i  na spasavanje 500 američkih pilota od strane Srpskih četnika Draze Mihailovića. Velicanje zločinaca poput Save Kovačevića je nedopustivo.
 
Jovan Njegović Drndak
June 13, 2014

*****                                                                       

"Na današnji dan, 13. jun"
NATIONAL GEOGRAPHIC SRBIJA
June 13, 2014

Sava Kovačević

13. juna 1943. godine u bici na Sutjesci u Drugom svetskom ratu u jurišu na nemačke bunkere poginuo komandant Treće divizije i član Vrhovnog Štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije Sava Kovačević, čija je hrabrost još za života prerasla u legendu.

U najtežem periodu Pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. godine, Sava je postavljen za komandanta Treće udarne divizije. Diviziji je tada pao najteži zadatak - da bude zaštitnica Glavne operativne grupe, da štiti Centralnu bolnicu i izvrši proboj iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinom komandom, divizija se borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji, i učinila sve da spase ranjenike i izvrši druge zadatke. Činjeni su pokušaji da se nađe pogodna mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali reka Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i napravljen pokušaj da se na levoj obali Sutjeske obrazuje mostobran. Dana 13. juna, glavne snage divizije su pošle u opšti napad na levoj obali Sutjeske - divizija je uspela da potisne neprijatelja, ali ne i da slomi njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj - s Pratećom četom i grupom kurira izbio je u prvi streljački stroj, zapovedio juriš, i pucajući iz puškomitraljeza, pošao napred i pao pokošen neprijateljevim rafalima.

Odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, 6. jula 1943. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ. Odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza odlikovan je Ordenom Kutuzova. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 29-31 o proglašenju Save Kovačevića za narodnog heroja piše:

"Na osnovu riješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Savi Kovačeviću, komandantu III udarne divizije, koji je poginuo junačkom smrđu juna mjeseca 1943 g., kod Vrbnice jurišajući na čelu svojih boraca na neprijateljske bunkere pri probijanju neprijateljskog obruča. Slava velikom crnogorskom junaku drugu Savi Kovačeviću!"

http://www.nationalgeographic.rs/index.php?news=3001


*****

VREME
Ivica Đurović
May 16, 2013

Kultura sećanja – 70 godina bitke na Sutjesci

Partizani nisu bili antifašisti

Svakako je ova bitka najtragičnija epopeja tog krvavog rata. U planinskom području Sutjeske u maju i junu 1943. godine od oko 20.000 Titovih partizana, od kojih 4000 ranjenika, gotovo polovina je poginula. Najveću odgovornost za ovako tragičan epilog snosi sam Tito, koji je do poslednjeg trenutka verovao u potpisani sporazum sa Nemcima iz marta 1943. godine, kao što je i Staljin verovao sporazumu Ribentrop–Molotov iz 1939. Uz sav pijetet prema ogromnim žrtvama koje su pretrpeli Titovi partizani, ipak se mora konstatovati da taj pokret primarno nije bio antifašistički. Prevashodni Titov cilj je bio osvajanje vlasti u Jugoslaviji a najveći protivnici su mu na tom putu bili četnici. Kako drugačije tumačiti Titovo grčevito protivljenje eventualnom iskrcavanju saveznika na jadransku obalu, a sa druge strane se vodi intenzivna prepiska sa Staljinom (5. jul 1944) u kojoj se traži da Crvena armija preko Rumunije uđe u Srbiju. Tito nije krio da mu je rešavanje problema Srbije bilo najvažnije u stvaranju socijalističke Jugoslavije. Jedan od mitova bitke na Sutjesci je i herojska pogibija Save Kovačevića. Zarad istine, mora se nešto reći o njegovom učešću u paljenju sela u Katunskoj nahiji u proleće 1942. Po naređenju Milovana Đilasa, Sava Kovačević i Mitar Bakić su tada počinili zastrašujuće zločine, kada su spaljena sva sela koja su bila pod četničkim uticajem. Donji Zagarać i Ozrinići su tada spaljeni do temelja a Sava Kovačević kao plahovit čovek tada nije imao milosti prema ženama i deci.

Ivica Đurović

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1114812


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Wednesday, June 11, 2014

На стогодишњој родољубивој стази / Српскa народнa одбранa / June 10, 2014




Пише: Рада Лончар – Драган Ћирић

У Другом светском рату, када је фашистичка Немачка априла 1941. сломила и распарчала Краљевину Југославију, а Србију окупирала, родољубиви Срби у Америци, на иницијативу чувеног српског песника и дипломате Јована Дучића, а уз помоћ националних првака тога доба обнављају рад Српске народне одбране.

Он је у лето 1941. стигао из Мадрида у Чикаго и у Америци ће провести две последње године живота. Умро је 1943, да би његови посмртни остаци тек 2001. били пренети у родно Требиње, опет захваљујући и уз учествовање Српске народне одбране из Америке.

Те 1941.г подвучено је да "Српска народна одбрана у Америци стоји на патриотском, националном, културном и хришћанско-хуманом терену, што је у складу са вековним традицијама о тежњама демократске америчке нације". Поручено је да се СНО неће партијски опредељивати ни за једну политичку опцију у САД. Поред свог патриотско-културног карактера, како се наводи у Меморандуму,"Српска народна одбрана настојаће, да свуда и на сваком месту истакне и свој хумани задатак".

На састанку америчких Срба, 13. новембра, у цркви Светог Христовог васкрсења у Чикагу, за председника обновљене Српске народне одбране изабран је песников стриц, фабрикант Михаило Дучић. Први конгрес СНО одржан је потом у манастиру Светог Саве у Либертивилу, на Видовдан, 28. јуна 1942. Окупило се око 6.000 Срба из свих крајева Америке. Тог дана је за даље активности СНО прикупљено око 10.000 ондашњих долара, што одговара вредности данашњих 140.000 долара. Поред владике Дионисија, конзула Војислава Мирковића, бизнисмена Михаила Дучића, песника Јована Дучића, амбасадора Константина Фотића и других, главни говорник био је Блис Лејн, амерички амбасадор у Београду. Амбасадор Лејн је учеснике овог скупа упознао са многим појединостима стања и догађајима у окупираној Југославији, осврћући се посебно на усташке покоље Срба.

Током Другог светског рата СНО у Америци подржала је народну краљевску војску под командом ђенерала Драгољуба Михаиловића.

По завршетку Другог светског рата, избегли испод мача комунизма, десетине хиљада српских антикомунистичких бораца и чланова њихових породица нашли су се расејани по разним европским логорима које су западни савезници отворили за избеглице из Југославије и других земаља тек ослобођене Европе.

"Амерички Срби нису остали равнодушни према судбини и патњама своје браће. Трудили су се да им помогну у границама могућности. Слали су им стотине и стотине сандука брижљиво упаковане робе. А што је најважније, они су, под руководством Михаила Дучића и његовог неуморног сарадника Луке Пејовића, преко Српске народне одбране, у сарадњи са тадашњом америчко-канадском епархијом Српске православне цркве и Српским народним савезом - довели велики број Срба у Америку и тиме им обезбедили живот достојан човека.

С обзиром на активности СНО-а, које су имале за циљ неговање и јачање српске националне свести и православног духа међу Србима у Америци, као и повезивање антикомунистички оријентисаног српског расејања широм емиграције, лидери и угледници Српске народне одбране уопште нису били по вољи нових власти у Југославији. Неки од њих су често били мета њихове Службе државне безбедности, мора се рећи, озлоглашене у српској емиграцији. Зачетку ове службе, познатој као ОЗНА, а потом УДБА, приписују се бездушне ликвидације српских националних првака широм расејања.

Та стална опасност, међутим, није обесхрабрила СНО и ова организација у Америци је са још већим жаром наставила да потпомаже материјални и духовни препород Српства. У сарадњи са Српском православном црквом, СНО учествује у реконструкцији цркава, манастира и храмова, како у Америци тако и у отаџбини, а одбори Српске народне одбране континуирано ничу широм Сједињених Америчких Држава.

О раду СНО-а најпре је извештавао "Американски Србобран", основан још 1906, а 1952. године ова национална и патриотска српска организација покреће свој лист под називом "Слобода". Овај лист редовно излази до данас, некада недељно, а сада два пута сваког месеца.

Током крвавог распада СФРЈ, ратних дешавања на њеним просторима, међународне сатанизације и изолације српског народа, СНО је настојала да у америчким институцијама заступа и брани интересе сународника у отаџбини. Те активности су настављене и кад су избили сукоби на Косову и НАТО почео бомбардовање Србије, иако су САД биле главна сила у тој операцији.

Осим тога, СНО свесрдно помаже српску ратну сирочад. У последњој деценији 20. века послата је помоћ избеглицама из Крајине, Босне и са Косова и Метохије у вредности од више стотина хиљада долара. Пре десет година, Српска народна одбрана је основала и сопствени фонд "Михајло Пупин", из којег сваке године додељује Светосавске стипендије у виду једнократне помоћи. Овај фонд годишње награђује 20 најбољих и најталентованијих студената у отаџбини и до сада је том циљу помогла са 100.000 долара. Упутила је помоћ за обнову болнице у Краљеву после земљотреса и помоћ угроженима од $25.000. Основала фонд за награду проналажења гроба ђенерала Михаиловића од $100.000 долара. Помогла народ Подриња и Семберије после поплава. Помогла обнову манастира Жиче поводом 800 година постојања и многим црквама и манастирима. СНО у Америци је носилац Ордена Св. Саве Првог реда. Доделила свој једини Орден СНО Новаку Ђоковићу као узорном Србину за проношење Српства у свету... Упоредо са свим тим активностима, ова организација неуморно ради и на очувању српског културног блага у расејању. Њен садашњи председник Славко Пановић стамено стоји на месту својих славних претходника, водећи ову организацију Срба стазама свете српске слоге и предачких завештања.

По својим уверењима, Српска народна одбрана у Америци је истинска патриотска и национална организација, а по својим делима изузетна потпора Српству уопште, како у расејању тако и у Отаџбини.

http://www.snd-us.com/index.php/aktivnosti/vesti/9-snd-vesti/123-na-stogodisnjoj-rodoljubivoj-stazi

 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Tuesday, June 10, 2014

CELEBRATING 200 YEARS OF SERBS IN AMERICA! Philadelphia June 27-29, 2014 / 200 година присуства Срба у Америци!


Join us in Celebrating 200 Years of Serbs in America!

The celebration of 200 years of Serbs in America will be held on Vidovdan, June 28, 2014 in the city of Philadelphia, in front of the Independence Hall where both the declaration of American independence and the founding of the Constitution took place.

 

It has been two centuries since the first Serb, Djordje Sagic, also known as Judge George Fisher, arrived to America through the Port of Philadelphia. The first period of immigration dated from 1820 to 1880. The early immigrants who came in larger numbers to America, came mostly from the coast of Montenegro (The Bay of Kotor) and Dalmatia known for their long-time seafaring tradition. The second period of immigration dated from the 1880s to the second decade of the twentieth century.

 

Many immigrants were without any specific qualifications (many of them were illiterate, without knowledge of English), and they found jobs in mines and the steel industry. There were no labor organizations at that time, no health insurance, and no social security. They needed some kind of insurance to protect themselves and their families. The first Serbian benevolent society in Pennsylvania was established in McKeesport: The Serbian Orthodox Fraternal Society No. 1, and it joined already existing the Russian Orthodox Fraternal Society. In 1901, Sava Hajdin explored an idea of setting up an independent federation of Serbian fraternal societies. Sava Hajdin founded the Serbian Orthodox Federation Srbobran on June 2, 1901. On the convention in 1929 it was named by the Serb National Federation (united Srbobran, Sloboda, Sloga, and Svesna Srbadija). One of the most important contributions of the Serb National Federation to the promotion of Serbian interests in the North America is its official organ the American Srbobran, the oldest continuously published Serbian newspaper in the North American continent.

 

There are three most important elements of a foundation of the Serbian identity in the U.S.: the Orthodox Christian Faith, the Serbian heritage, and the American democratic tradition.

 

The Tesla Science foundation from Philadelphia invites all Serbian organizations, institutions, churches, and individuals to participate in the historical celebration of 200 years when the first Serb arrived to America. The primary goal of this greatest Serbian event in the U.S. is to celebrate the Serbian culture, arts, sciences, sports and business as well as contributions of all known and unknown men and women of Serbian heritage, organizations, institutions, and the Serbian Orthodox Churches. We will welcome all organizations, institutions, churches, media and individuals to submit their proposals, programs or projects at phillyvidovdan2014@gmail.com

*****

200 година присуства Срба у Америци!

Придружитe се овoј историјскоj прослави!

Теслина научна фондација из Филаделфије има част да организује историјску прославу поводом обележавања 200 година од досељавања првог Србина у САД-у 28 јуна 2014. године у Филаделфији. На Видовдан 2014. године ће се навршити два века од како је први Србин, Ђорђе Шагић, касније назван Џорџ Фишер, званично се доселио у САД у Филаделфију. Прослава ће бити одржана на најважнијем историјском месту у Филаделфији у сали Независности где је проглашена америчка независност и донесен устав Америке.

 

Ђорђе Шагић је био борац за независност Тексаса и Новог Мексика, директор царине, амерички судија и оснивач првих српских организација и цркава у Калифорнији. Након Шагића, у САД је пристигло милион људи који су се највише населили о области Чикага и у држави Пенсилванији. Огроман број наших људи су постали успешни и заслужни грађани Америке: девет конгресмена, шест добитника Оскара, четири добитника Пулицерове награде и на хиљаде хероја америчке војске. Изграђено је стотину храмова Српске православне цркве који су имали најважнију улогу у очувању српског етничког и верског идентитета.

 

На Видовдан 2014. године неће бити обележен само исгоријски датум досељавања првог Србина у САД, Ђорђа Шагића, већ и допринос који су дали сви знаменити Срби, српске организације и цркве. Током прославе биће приређено мноштво културних догађаја од великог концерта на којем ће се представити српска култура у САД-у, изложбе о српским досељеницима, знамененитим људима и организацијама, откривању споменика Николи Тесли које је поклонила српска влада до сајма привреде и туризма. Обележиће се 100 година од почетка Првог светског рата који је био ослободички рат за српски народ, о пријатељству српског и америчког народа, о историји америчко-српских односа и посебно о значају мобилизације 16.000 српских исељеника у САД током Првог светског рата што су организовали председник Вудру Вилсон и научник Михајло Пупин.

 

Теслина научна фондација као носилац прославе 200 година од досељавања првог Србина у САД Вас подсећа је ова прослава празник свих нас у Америци. На њему ће као гости учествовати представници Владе Републике Србије и Републике Српске као и друге званице из Србије и Америке.

 

ПОЗИВАМО Вас да Вашим учешћем увеличате ову историјску прославу за наш народ у Америци представљањем Ваше организације, друштва или удружења, културне секције, фолклора, музичаре и певаче, предаваче и говорнике како бих показали америчкој јавности најлепше лице српског народа и како бих нашим потомцима оставили завет да су Срби градили Америку и свет.

 

ПРИЈАВИТЕ се са Вашим програмом Теслиној научној фондацији. О прослави 200 година присуства Срба у Америци биће снимљен филм и написана књига како би се овековечио овај историјски догађај.

 

С нестрпљењем ОЧЕКУЈЕМО Ваше предлоге и пријаве.

 

Покажимо нашу СЛОГУ и СНАГУ како би указали на значај и допринос српске културе, науке, бизниса и спорта америчком друштву и свету у целини.

 

Никола Лончар са Организационим одбором манифестације.

 

PhillyVidovdan2014@Gmail.com

*****

WWW.PHILLYVIDOVDAN.COM

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Чувена песма "Спремте се спремте четници" спевана је у знак сећања на ову битку. / 107 година од битке у селу Дренову. 09. јуна (27. маја по старом календару) 1907. године.

 
"107 година од битке у селу Дренову. 09. јуна (27. маја по старом календару) 1907. године, наши четници под командом војвода Јована Бабунског и Василија Трбића уништили су бугарску комитску чету војводе Стевана Димитрова."
 
Чувена песма
 
"Спремте се спремте четници"
 
спевана је у знак сећања на ову битку.
 
 
 
na
Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Tužilaštvo odložilo Dražinu rehabilitaciju / "Novosti" June 7, 2014

Novosti
E. Radosavljević
June 7, 2014

Posle osmogodišnjeg postupka za vraćanje časti vođi ravnogorskog pokreta, Više tužilaštvo juče u Beogradu tražilo da se umeša.

General Mihailović na suđenju u Beogradu održanom u leto 1946. godine
 
UMESTO da se osmogodišnji postupak rehabilitacije komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića juče okonča u Višem sudu u Beogradu, kako je i bilo planirano, punu sudnicu advokata i njegovih sledbenika, dočekalo je iznenađenje - tužilaštvo je prvi put tražilo da se umeša u ovaj process!
 
Advokat Zoran Živanović, koji je i podneo predlog da se Čiči zbog nepravičnog suđenja vrate čast i ugled, podsetio je da je Apelacioni sud zauzeo stav da je rehabilitacija jednostranački postupak, u kome nema mesta za umešača.
 
- Prema Zakonu o parničnom postupku - usprotivio se odmah Živanović - umešač može da uđe u spor ako ima interes da neka strana uspe u njemu. Ako je tužilac na našoj strani, mi mu zahvaljujemo, ali smatramo da to nije potrebno, a ako je na suprotnoj, onda se protivimo.
 
I Oliver Antić, profesor Pravnog fakulteta, koji se pridružio zahtevu za rehabilitaciju bio je „protiv“. Prema njegovim rečima, zahtev Višeg tužilaštva u Beogradu predstavlja zloupotrebu procesnih prava, koja je usmerena na odugovlačenje postupka.
 
Predsednik veća sudija Aleksandar Ivanović dao je potom reč i zameniku tužioca Goranu Rašiću da usmeno izloži svoj zahtev. Rašić je objasnio da je „Javno tužilaštvo našlo da postoji interes da prati postupak, bez namere da se pripoji jednoj ili drugoj strani“.
 
Ovo obrazloženje tužioca isprovociralo je desetak starina koji ne propuštaju ročišta za rehabilitaciju. Jedni su pitali gde je bio osam godina, a drugi sugerisali da postupak može da prati iz publike, a ne da ga odugovlači.
 
Sudija Ivanović podsetio je zatim da se ovaj postupak sudi po starom zakonu i da je zbog toga jednostranački. Rekao je i da je sud izveo nekoliko stotina dokaza koji su do sada bili predloženi, i da predlagači rehabilitacije ne predlažu izvođenje novih dokaza. I zamenik tužioca Rašić, koji se juče pojavio prvi put u sudnici, rekao je da nema novih predloga, ali da ne može odmah da se izjasni da li će tražiti uvid u spise predmeta.
 
Jučerašnje ročište je odloženo, a novo je zakazano za 18. septembar. U međuvrememnu, sud bi trebalo da odluči i da li tužilaštvo uopšte može da ima neku ulogu u ovom postupku.
 
CILJ SATANIZACIJA
 
Iskaz Slobodana Đurića, predsednika Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunizma, koji je takođe tražio da Draži vrate čast i ugled, pao je juče u drugi plan. On je ispričao kako je cilj ondašnjih vlasti bio da se Mihailović satanizuje, da ne bude razlike, kako je objasnio, „između njega i Ante Pavelića“.
 
Sud je juče odustao od svedočenja Vojislava Mihailovića, Smilje Avramov i Milisava Samardžića koji su takođe tražili rehabilitaciju, ali se nisu pojavili ni na jednom ročištu, uprkos tome što su bili uredno pozivani.
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Sunday, June 08, 2014

Nastavak rehabilitacije Mihailovića u septembru [2014] / "RTS - Radio-Televizija Srbije" June 6, 2014




RTS - Radio-Televizija Srbije
June 6, 2014

Pošto je Više javno tužilaštvo zatražilo uvid u spise predmeta, proces rehabilitacije Draže Mihailovića biće nastavljen u 18 septembra [2014].

Na današnjem ročištu ponovo se nisu pojavili Mihailovićev unuk Vojislav Mihajlović i profesorka međunarodnog prava Smilja Avramov, koji su jedni od pokretača procesa rehabilitacije, prenosi Beta.

Kako je rečeno u Višem sudu, s obzirom da se oni po drugi put nisu odazvali pozivu, sud je odlučio da se njihova svedočenja izuzmu iz dokaza i neće ih više pozivati.

Zahtev za rehabilitaciju su 2006. godine podneli Vojislav Mihailović, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini.

Zahtevom je zatraženo poništenje presude od 15. jula 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt zbog kolaboracije s nacističkim okupatorima i kojom su mu oduzeta sva građanska prava.

Postupak za rehabilitaciju je počeo 16. septembra 2010. godine.

Sa postupkom se do sada dva puta zastajalo. Prvi put se čekalo utvrđivanje tačnog dana streljanja Mihailovića, a drugi put zbog krivičnih prijava za lažno svedočenje protiv dva svedoka koje je podneo Savez antifašista Srbije.

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu kao datum Mihailovićeve smrti utvrđen je 17. jul 1946. godine.


http://ртс.срб/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/1617520/Nastavak+rehabilitacije+Mihailovi%C4%87a+u+septembru.html?tts=yes


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Saturday, June 07, 2014

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine! / "Telegraf" June 5, 2014

Telegraf.rs
Katarina Vuković
June 5, 2014

Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu.

 Foto-ilustracija Marko Todorović
 
Nimalo slučajno, po želji autora izložbe U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danas Istorijski muzej Srbije.
 
Foto-Marko Todorović
 
U najmračnijoj od svih soba improvizovane kuće terora nalazi se postavka, ove najteže među teškim pričama iz perioda “imitacije staljinizma” ili kako su ga kasnije zvali – totalitarizma na Titov način.

Sa zidova nas posmatraju lica nekih od 56.000 žrtava koje je za svega devet godina mučki, bez suđenja, likvidirala Ozna.

Foto-Marko Todorović
 
Među njima – sveštenici, đaci, čuveni glumci (poput Ace Cvetkovića), književnici (poput Svetislava Stefanovića), šef Crvenog krsta Petar Zec, brojni profesori univerziteta, domaćice, radnici…

Sistem je, prema rečima autora izložbe, bio jednostavan. Među one za koje se znalo da su izdajnici, i koji bi u svakom sistemu bili kažnjeni upisalo bi se poneko zvučno nemačko prezime i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše.

Spiskovi su javno objavljivani na stubovima (prim.aut. kakve i danas imamo prilike da vidimo u Knez Mihailovoj), a onda bi se kretalo “u akciju”.

Foto-Marko Todorović
 
Dok stupamo podom na kojem je crnim kstićima obeleženo svih 211 tajnih grobnica na iscrtanoj karti Srbije, ispred nas, na velikom ekranu, teče film o streljanju na Bagdali u Kruševcu (krajem 1944. godine).

- Ovde su ih sve poređali i s osmehom na licu streljali – objašnjava jedan od svedoka iz dokumentarca, a kao da se na njegove reči nastavlja, priču za Telegraf počinje Cvetković:

Foto-Marko Todorović

- Ovo je prvi put da su javnosti pokazane knjige streljanih i izložena svedočanstva žrtava pred smrt. Članovi tajne policije, iz ličnih osveta ili zbog partijskog napredovanja, likvidirali su oko 56.000 ljudi. Od toga, više od 30.000, streljanjem. Oko 3.000 njih stradalo je nakon farsičnih sudskih procesa u kojima su unapred bili osuđivani, a ostatak je završio u logorima i zatvorima, u Gradiški, Bileći, Stolcu, na Golom Otoku, Zabeli u Požarevcu (kroz koju je prošlo više od 40.000 ljudi), Ramskom ritu gde se nalazio logor za žene – otkriva autor izložbe.

On dodaje da pomenuti broj žrtava nije konačan, kao i da su popisi koje nam pokazuje, u najvećem delu napravljeni na osnovu knjiga i spiskova koje je pravila Ozna.

Foto-Marko Todorović
 
Prema Srđanovim rečima, paradigma mladih stradalnika svakako je učenik Trgovačke akademije, mladi fudbaler Savo Popović (1927 – 1946) iz Obrenovca, na čije poslednje poruke ispisane majci na jastučnici i donjem vešu nailazimo u prvom staklenom izložbenom delu.

Saznajemo da je ovaj momak kojem je bilo svega 19 godina kada je stradao, ubijen zbog “neprijateljskog delovanja”. A istina je da je kao mladi opozicionar “samo razmišljao drugačije”.

U krajnje potresnim redovima, između ostalog, Savo je poručio roditeljima “da se ne sekiraju, a da on nikoga niije ni ubio, ni pokrao te da uzdignute glave odlazi”.

Foto-Marko Todorović
 
Po likvidaciji, političke osuđenike je bilo zabranjeno sahranjivati, a samo na teritoriji Beograda bilo je dvadesetak polutajnih grobnica u koje su odlagani leševi. Za njih su znali svi iz kraja, ali o tome nije smelo da se priča.

- U Šapcu su žrtve bacane s mosta na Savi, u Kragujevcu se pri izgradnji fabrike “Fiat” nailazilo na kosti – priča Cvetković pokazujući nam mapu grobova preko kojih su podizani parkovi i dodajući da je jedino u Boljevcu, posle silnih muka izvršena ekshumacija.

Kao ilustraciju apsurdnosti u kojoj su se nalazili optuženi pošto bi saznali da će ih zatvoriti, Cvetković navodi priču o čuvenom slikaru, profesoru i dekanu Branku Popoviću.

 Foto-Marko Todorović
 
 - Branko Popović je bio slikar i profesor istorije umetnosti na Arhitekturi. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu i odlikovan francuskom “Legijom časti s palmama”. Drugi svetski rat ga je zatekao na položaju dekana Tehničkog fakulteta. Baš na dan oslobođenja Beograda, 20. oktobra 1944, pripadnici Ozne su ga odveli u Upravu grada. Odatle mu se gubi trag. “Politika” i “Borba” su 27. novembra iste godine objavile da je profesor Branko Popović streljan kao “narodni neprijatelj” - priča Srđan nastavljajući:

- Odmah je konfiskovana njegova kuća u Ulici cara Uroša koja je ubrzo srušena. Malo je poznato da je Popović dobio dojavu od svog prijatelja da će ga uhapsiti, ali da on nije želeo da beži, jer nije verovao da će mu iko nauditi. Mislio je da će u najgorem slučaju biti izveden na sud i da će dokazati svoju nevinost.


(Katarina Vuković)


http://www.telegraf.rs/vesti/1102305-otkrivamo-ozna-ubila-56-000-jugoslovena-izmedju-1944-i-1952-godine-foto


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****