Friday, April 15, 2011

Serbia locates execution site of WWII guerrilla [Draza Mihailovich] convicted as traitor by communists / Winnipeg Free Press / April 14, 2011

*****

Aleksandra's Note:
"60 years" should have read "65 years".


*****

The Canadian Press - ONLINE EDITION
Winnipeg Free Press

By: Jovana Gec, The Associated Press
April 14, 2011

60 years after a World War II Yugoslav royalist guerrilla was sentenced to death as a traitor by postwar communist authorities Serbian officials say they have located the site of his execution.

But Serbia's state commission — tasked with finding the grave — say that Dragoljub Draza Mihailovic's remains may have been unearthed and reburied elsewhere after the execution.

State Prosecutor Slobodan Radovanovic said Thursday that if nothing is found "it is highly unlikely the second grave will ever be discovered."

Radovanovic said the site in Ada Ciganlija where Mihailovic was executed on July 17, 1946 will be investigated. The area is now used for recreation, but previously housed a prison.

Exhumation will follow if his remains are found, Radovanovic added.

For decades, Mihailovic's fate has fueled division in Serbia, where many Serbs see him as a hero who died for political reasons. Pro-Communist Serbs, however, maintain that he collaborated with the Nazi occupiers, and non-Serbs in the former Yugoslavia have accused his troops of committing atrocities.

He is particularly revered among America's Serbs, many of whom fled communism.

As a Yugoslav army officer Mihailovic launched a resistance movement in 1941 against German occupation, before turning against Communist guerrillas later in the war. When World War II was over, he was jailed and sentenced to death in a hasty trial.

In 1948, U.S. President Harry Truman posthumously awarded Mihailovic the Legion of Merit award for his role in rescuing hundreds of U.S. airmen downed by the Nazis over Serbia.

Mihailovic's relatives and supporters have filed a request with a Serbian court for his full political rehabilitation.



http://www.winnipegfreepress.com/world/breakingnews/serbia-locates-execution-site-of-wwii-guerrilla-convicted-as-traitor-by-communists-119843029.html


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Commission sheds light on fate of General Mihailović / B92 / April 14, 2011


Aleksandra's Note:
There are points made in this article that remain in dispute,
such as the reference to "cooperation with the Axis powers", etc.

*****


B92
Beta, Tanjug
April 14, 2011


BELGRADE -- A state commission has determined that World War II Yugoslav Army General Dragoljub Draža Mihailović was killed and buried at a river island in Belgrade.



General Mihailovich circa 1943

Members of the commission in charge of revealing the truth about Mihailović’s death have announced that the Ravna Gora Movement leader was buried near a location on Ada Ciganlija where a prison once stood.

Commission President Slobodan Radovanović said that, according to the information obtained by the commission, Mihailović had been executed in the early morning hours of July 17, 1946 near the former old prison.

The commission pointed out that this was a primary gravesite from where Mihailović’s body had probably been moved to another location.

The commission members stressed that they had not found any direct data about the place and time of the murder, pointing out that they did not find a “written record“ about who, when and where executed Mihailović and added that they had drawn their conclusion based on numerous documents and testimonies of witnesses who had heard it from somebody else.

Commission member Slobodan Homen has stated that there are indications that Mihailović’s remains were moved to a secondary location and according to Radovanović, chances of ever revealing it are slim.

Historian and Secret Graves Commission President Slobodan Marković says that the location believed to be the primary grave should be scanned.

The commission members could not say when exactly the area could be searched.

According to Marković, the Secret Graves Commission has so far obtained a list of 24,000 people who were executed since September 12, 1944.

“Mihailović’s grave is one of those graves,” he pointed out, adding that it is unacceptable that families of the people executed “without any trial” did not know where and how their loved ones had been killed.

Data and documents that the commission had obtained will shed some light on history and they will play an important role in Mihailović’s rehabilitation process.

After Nazi Germany occupied the Kingdom of Yugoslavia in April 1941, then Colonel Mihailović founded on May 13, 1941 the Ravna Gora Movement, which remained loyal to the king’s government in exile.

Mihailović’s men fought against the Germans and Croat pro-Nazi Ustasha movement in the beginning but they ideologically opposed the communist Partisan movement, and engaged in a civil war with them.

The Western allies denied support to the movement in 1943 due to their cooperation with the Axis powers and progress that partisans had made. After the liberation, Mihailović was arrested on March 13, 1946 and was charged with high treason on July 15. He was killed two days later.

Mihailović’s grandson Vuk and many others have filed a request before the Higher Court in Belgrade to overturn the verdict, rehabilitate the general and reinstate his civil rights.





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Thursday, April 14, 2011

Tačno je, zvali smo Kundaka! / ALO! / April 14, 2011

*****

ALO!
S. Đorđević - M. Milić
April 14, 2011


Slobodan Radovanović otkrio za Alo! da su pričali sa udbašem Božidarom Đorđevićem

Komisija za utvrđivanje činjenica o pogubljenju generala Dragoljuba Mihailovića kontaktirala je sa Božidarom Đorđevićem zvanim Boža Kundak, čovekom za koga se veruje da je ubio generala Dražu, potvrdio je za „Alo!“ Slobodan Radovanović, predsednik komisije i zamenik republičkog javnog tužioca.



On nije želeo da govori o sadržini razgovora sa Đorđevićem, najavljujući da će o radu komisije moći da govori tek na konferenciji za medije.

- Jesmo kontaktirali s tim čovekom, ali za sada nemam mandat da govorim o tome. Sve ćete čuti na konferenciji za novinare, koja će uskoro biti održana - izjavio je Radovanović nakon jučerašnjeg sastanka članova komisije.

On je potvrdio da će biti izvršeno skeniranje lokacije na Adi Ciganliji za koju se pretpostavlja da je mesto đeneralovog pogubljenja, što bi moglo da bude i završetak dvogodišnjeg rada komisije na čijem je čelu.

- Naš jedini cilj je određivanje mesta gde je Draža Mihailović pogubljen i sahranjen i ništa više od toga - rekao je Radosavljević ističući da u dosadašnjem radu komisija nije imala troškove, dok će i predstojeće skeniranje terena „biti gratis od onih koji taj posao rade“.

Uporedo sa radom komisije, u javnost je procurila informacija da je bivši saradnik Udbe otkrio da je major Božidar Đorđević - Božo Kundak pucnjem u potiljak ubio đenerala, a sve to je odao komisiji za utvrđivanje istine o pogibiji Draže Mihailovića kako bi izdejstvovao ukidanje krivične prijave za svog unuka!? Taj čovek danas ima 91 godinu, a tajnu ubistva srpskog generala izneo je na svetlo samo da bi unuka spasao zbog saobraćajne nesreće koju je izazvao.

Ipak komšije u Savincu, gde porodica Đorđević ima vikendicu, i dalje sumnjaju u to da je Božo đeneralov egzekutor.

- Pitanje je koliko je tačna tvrdnja da je baš Božo taj koji je to uradio. Mi ga znamo kao odličnog komšiju i možda je taj njegov saborac morao da kaže nečije ime samo da bi mu unuka oslobodili. Za malo se danas ljudi prodaju - kaže jedan Božin komšija. Kundak je posle Drugog svetskog rata službovao u Kragujevcu. Radio je pod direktnom komandom tadašnjeg načelnika Ozne Obrena Đorđevića, ali je već šezdesetih godina prošlog veka otišao u penziju. O službi i onome što je radio malo je govorio, voleo je da igra šah i da se šeta. Prošle jeseni imao je dosta operacija, sada već slabo vidi zbog katarakte i u njemu je malo šta ostalo od nekadašnjeg udbaša.

- Možda jeste, a možda i nije to uradio. Više mi je čudno da je taj njegov saborac sve to izdao u zamenu za jednu sitnu krivičnu prijavu, poput saobraćajnog udesa. To je bila cena decenijama čuvane tajne - u neverici pričaju Božine komšije.

Gordana Mihailović: Komisija me nije zvala!

Gordana Mihailović, ćerka vođe Ravnogorskog pokreta, tvrdi da komisija nije kontaktirala s njom.

- Kakva komisija? Niko me nije zvao, a i ne želim da pričam o tome - kratko je za „Alo!“ prokomentarisala rad vajne komisije za otkrivanje istine o pogubljenju njenog oca.

Samardžić: Najlakše je reći da je grob na Adi!

Miloslav Samardžić, istoričar Ravnogorskog pokreta, kaže za „Alo!“ da ne očekuje spektakularne podatke od državne komisije koja se bavi traženjem Dražinog groba.

- Najlakše im je da objave da je Draža pogubljen i sahranjen na Adi Ciganliji jer tamo danas nema ničega. Tamo je posle rata mnogo rađeno, voda je nosila i plavila, tako da je danas tamo nešto skoro nemoguće naći. To vlastima može odlično da posluži jer bi Dražin grob postao mesto hodočašća, a to vlastima nikako ne odgovara. U Beogradu ima mesta samo za Tita jer je to stav i sadašnje neokomunističke vlasti - smatra Samardžić.



http://www.alo.rs/vesti/37532/Tacno_je_zvali_smo_Kundaka


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

"Would you have been better off if you had followed Mr. Mihailovich?"

*****




King Peter II of Yugoslavia


Aleksandra's Note: The following is a real conversation that took place between the legendary British Prime Minister Winston Churchill and the young Serbian King Peter II, who spent the last four years of World War II as the recognized King of the Royal Yugoslav Government in Exile after the Nazis invaded  and occupied Yugoslavia in April of 1941. He became "officially of age" as King in March of 1941 at the tender age of 17 and was forced to escape his homeland less than a month later. He would remain in exile for the duration of the war under the "protection" of the British.

There are many anecdotes that remain permanently embedded in one's memory when we watch and hear and read the stories of war. War is like that. The impact of each anecdote varies, depending on its nature and what it says about humanity. 

This is one of those anecdotes, especially for those who are familiar with the way things turned out in Yugoslavia after Hitler was vanquished, that will stay with you. It is particularly revealing about the hearts of men whose reputations as great leaders are perhaps greater than the true nature of their character deserves.

Sincerely,

Aleksandra Rebic


*****

From "Shadows on the Mountain":


Of course, the thicket of intrigues that conspired to bring down King Peter at the war's end might have been best avoided had, early on, Churchill simply uttered to the king the one statement that summarized the future of the monarchy in the eyes of the king's allies. The statement came at the end of a conversation they had at the end of one of their last meetings in late 1944. Churchill had begun by saying to the young monarch,

'You know I do not trust Tito....He is nothing but a Communist thug, but he is in power and we must reckon with that fact. President Roosevelt, Stalin, and I have agreed that there will be a plebiscite by which the people of Yugoslavia will decide on the question of the Monarchy, and your return, therefore, will have to be postponed until the plebiscite takes place.'

King Peter held firm.

'What chance do I have in a plebiscite when Tito is in Yugoslavia? It will be nothing but a farce and I will have no chance whatsoever,' he replied.


'I shall see to it that there will be impartial umpires supervising the plebiscite,' Churchill assured him, 'in which the British, Americans and Russians will act as the umpires.'


'I have followed your advice, Mr. Prime Minister, since I escaped from Yugoslavia, and look where I am today,' said King Peter.

To which Churchill coolly answered:

'Would you have been better off if you had followed Mr. Mihailovich?'





*****



Shadows on the Mountain: The Allies, the Resistance
and the Rivalries that doomed WWII Yugoslavia
by Marcia Christoff Kurapovna
Pages 250-251


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Удружење припадника Југословенске војске у Отаџбини 1941-1945. и Републичка асоцијација за неговање тековина Равногорског покрета сутра (пeтaк) 15.4.2011. (Friday, April 15, 2011) у 12:00 часова на Ади Циганлији, полажу венац на месту погубљења ђенерала Драгољуба Драже Михаиловића.






Ada Ciganlija
Serbia
Photo by Milica Prodanovic 2007


Удружење припадника Југословенске војске у Отаџбини 1941-1945. и Републичка асоцијација за неговање тековина Равногорског покрета сутра (пeтaк) 15.4.2011. у 12:00 часова на Ади Циганлији, полажу венац на месту погубљења ђенерала Драгољуба Драже Михаиловића. Помен ће служити викар патријарха српског господина Иринеја, епископ Атанасије Ракита.

Иако још увек постоје спекулације да ли је информација да је ђенерал сахрањен баш на Ади тачна или не, ово ће бити први пут да се и у Београду на овакав начин ода пошта бесмртном српском Чичи.


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****


Поживамо Вас на "Крсну Славу Врбица" суботу 16.4.2011 год. са почетком у 12 часова. / Цркве Светога Саве на Врачару April 16, 2011



Поживамо Вас на "Крсну Славу Врбица"

Удружења политичких затвореника жртава комунистичкога режима, ломљење Славскога колача обавиће се у парохиском дому Цркве Светога Саве на Врачару Крушедолска 2а у суботу 16.4.2011 год. са почетком у 12 часова.

У нади да ће те вашим доласком увеличати нашу славу унапред захвални .


У Бгд.13.4.2011 год.

Удружење политичких затвореника

жртава комунистичкога режима


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****



Wednesday, April 13, 2011

Stražar pokazao đeneralov grob? / Vecernje Novosti / April 13, 2011

Novosti Online
M. T. K. - V. T.
13. april 2011. 20:56
April 13, 2011


Državna komisija za istinu o generalu Mihailoviću zaključila da njegov grob treba tražiti na Adi. Sveta Marjanović locirao mesto verovatnog pogubljenja

Marjanović i mapa mesta pogubljenja napravljena po njegovom nacrtu


POSLE Dražinog smaknuća, krečana na ivici zapadnog zida zatvora, na Adi ciganliji, bila je opasana velikom bodljikavom žicom, koju niko, pa ni čuvari nisu smeli da diraju, ispričao je u sredu “Novostima” penzionisani milicioner Sveto Marjanović (83), koji je dve godine službovao kao čuvar u kazamatu, na Adi ciganliji. Na ovom popularnom beogradskom izletištu, sećajući se svakog detalja, opisao je i nacrtao raspored zgrada.

Marjanović je bivši partizan, a u Narodnu miliciju stupio je sa prvim danima Informbiroa. Njegova generacija milicionara te davne 1948. godine smenila je “staru gardu”, za koju je postojala bojazan da je - “ruska”.

- Kada sam došao kao stražar na Adu, malo je čuvara ostalo iz perioda kada je utamničen Draža Mihailović - priča Sveta. - Krili su detalje, a i mi smo slabo pitali, iz sveopšteg straha. Međutim, znatiželjan, mlad momak, čudio sam se što je odmah, pored ograde zatvora, bodljikavom žicom bila opasana zatrpana krečana. Jednom sam, onako, kroz priču, pokušao od Milana Rašete, tada upravnika zatvora, da saznam šta se tu krije.

Rašeta, tada kapetan prve klase, bio je izuzetno strog i nepoverljiv nadređeni. Marjanoviću je kratko objasnio da su u krečani zatrpane neeksplodirane bombe i da se to mesto ne sme dirati. Među čuvarima, tek u prolazu, spominjana su imena izdajnika koji bi tu mogli biti sahranjeni.

- Neuverljiv mi je izgledao Rašetin odgovor. Kako to bombe, pa u krečanu? Ali, ko je više zapitkivao brzo je leteo iz službe - priseća se Marjanović.

Prema njegovim rečima, tada je ostrvo bilo močvarnog tla, gotovo neprohodno do savskog rukavca. Od starog izgleda Ade, ništa nije ostalo - samo dva od šest jablanova, ispod kojih se sakrivao od žege.

Pošto se prošetao Adom, nekadašnji zatvorski čuvar, odveo nas je do ružičnjaka i spomenika sa petokrakom.

- E, ovde se nalazila ta bodljikavom žicom ograđena krečana. Kao da je danas gledam očima. Iz sredine je raslo stablo šipka. A, zemlja je bila malo ulegnuta.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U REPUBLIČKOM tužilaštvu u četvrtak u 13 časova biće održana konferencija za novinare na kojoj će Komisija javnosti predstaviti rezultate istraživanja do kojih je došla analizom iskaza svedoka i prikupljenih podataka o pogubljenju i grobnom mestu Mihailovića.

*****

SAZNANJA NA OSNOVU IZJAVA SVEDOKA:SMRT U KREČANI

ADA ciganlija je, ipak, primarna grobnica generala bivše Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića, zaključak je državne Komisije koja se dve godine bavila ovim slučajem.

Posle mnogo spekulacija i dugogodišnjih pokušaja da se otkrije jedna od najvećih misterija savremene istorije, pred domaćom javnošću, konačno, danas će biti obelodanjeni preliminarni rezultati istrage.



Komisija je, kako “Novosti” saznaju, na sastanku u sredu usvojila preliminarni izveštaj u šest tačaka.

- Pregledana je obimna dokumentacija u arhivama u zemlji i inostranstvu - kaže Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju, član Komisije. - Utvrđeno je da je postojala takozvana posebna arhiva, koja se čuvala u kasi Svetislava Stefanovića Ćeće, nekadašnjeg državnog sekretara za unutrašnje poslove FNRJ.

Ta građa, kako otkriva Pavlović, seljakala se iz kase u kasu, raznih ministara unutrašnjih poslova. Najveći deo te dokumentacije uništen je posle 1966. godine.

- U onome što je ostalo nisu nađeni spisi koji se tiču likvidacije generala Mihailovića - tvrdi Pavlović. - Saslušano je više od 20 svedoka. Sve izjave nisu bile pouzdane. Ali, upoređivanjem i ukrštanjem svedočenja većine, Komisija smatra da postoje indicije da je general Mihailović streljan i sahranjen na Adi ciganliji, u neposrednoj blizini nekadašnjeg zatvora. Tu se danas nalazi ružičnjak, a u neposrednoj blizini spomenik sa petokrakom.

Odlučeno je da Republičko javno tužilaštvo pokrene postupak za dalja istraživanja terena oko zatvora i o rezultatima obavesti Komisiju, na nekoj od narednih sednica.

- Ne mogu biti zadovoljan ovakvim rezultatima, verujem i šira javnost, ali to je realnost - zaključuje Momčilo Pavlović.




*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Tuesday, April 12, 2011

ОЗНАКЕ Југословенске Војске у Отаџбини - Бранко М. Јевтић / НОВА КЊИГА 2011!


*****


Branko M. Jevtic
Serbia
Photo courtesy of Milton and Shirley Friend

*****

Izdavač:

Beoknjiga, Beograd

tel. 011/22 600 22; 011/22 608 18

e-mail: distribucija@beoknjiga.rs

Srpski liberalni savez

e-mail: sls_seobe@hotmail.com

Cena knjige: 15 eura + troškovi distribucije
 
 
*****
 
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****

Čovek koji je ubio Dražu bio mu je rođak! Alo! pronašao majora Božidara Đorđevića Kundaka! / Alo! / April 13, 2011

Vesti
Alo!
Sreda - 13.04.2011
April 13, 2011

Major Božidar Đorđević Božo Kundak danas ima 93 godine, živi u stanu na Dedinju, povremeno odlazi u svoju vikendicu u selu Savinac, a o noći između 16. i 17. juna 1946. godine, kada je presudio vođi Ravnogorskog pokreta, nikada ni slovo nije rekao, pa čak ni najbližim članovima porodice.


                                          Major Božidar Đorđević Božo Kundak

- O Dražinom ubistvu nama nikada ni reč nije progovorio. Nije odlazio na porodična veselja, slave, nikada se nije fotografisao. Bio je, što bi se reklo, pravi udbaš. Čak i kada je ostario, nikada nije dozvoljavao da mu neko stoji iza leđa - otkriva za „Alo!“ član porodice Đorđević. On otkriva kako Kundak nije slučajno izabran za đeneralovog egzekutora. Udba je znala ne samo za to da se on i Mihailović poznaju od pre rata, već i da su u krvnom srodstvu, a pucanj u đeneralov potiljak na Adi Ciganliji bio je zadnji test lojalnosti službi za majora Đorđevića.

- Boža Kundak i general Mihailović su bili rođaci, što nam je Boža priznao, iako nikada nije želeo o tome podrobnije da priča. Božina majka Doda je bila iz Mihailovića, iz okoline Ivanjice, a Lazar, Božov otac, bio je bolničar. Službovao je dobrim delom u Gornjem Milanovcu, ali su uvek održavali kontakte sa familijom. Kao momci, Draža i Božo su išli na igranke, pa je jednom prilikom upravo Draža upoznao Božu sa njegovom budućom suprugom Milesom, koja je kasnije takođe radila u Udbi i za koju se govorilo da je bila „opasna“ žena. Boža je uvek malo govorio o svom poreklu, familiji i često je znao da kaže da su ga „odgajili neki ljudi u Milanovcu“ - priča naš sagovornik iz porodice Đorđević.

Kad je počeo Drugi svetski rat, Draža i Božo su otišli svaki na svoju stranu, jedan u četnike, drugi u partizane. Božo je kasnije postao Krcunov miljenik, što zbog zemljačkih veza, što zbog svoje odanosti komunističkoj ideji. Da baš on bude taj koji će Draži pucati u potiljak, nije odlučeno slučajno.

- Prvo, bio je komandant streljačkog voda, čovek od velikog poverenja, a njegovi pretpostavljeni znali su da su njih dvojica rođaci. Taj čin je trebalo da potvrdi Božinu odanost partiji. Tako je i bilo. U noći između 16 i 17. juna, metkom u potiljak Božo Đorđević, posle presude Vojnog suda na smrt streljanjem, ubio je Dražu - razrešava izvor „Alo!“ misteriju koju već godinama pokušavaju da otkriju članovi državne Komisije za otkrivanje istine o pogubljenju Draže Mihailovića.

Četnici se juče sjatili u Savincu!!!

Čičini sledbenici juče su se nakratko, posle pisanja „Alo!“ o Boži Kundaku, okupili u selu Savinac raspitujući se gde je čovek koji je ubio Dražu. Oni su u neverici odmahivali glavom na saznanje da je Đorđević još živ i da je godine proveo tu, na nekih dvadesetak kilometara od Ravne gore i Dražinog štaba.


- Neverovatno je, ali zaklela se zemlja raju da se sve tajne znaju. Presudio mu Miloš Minić, opet čovek iz našeg kraja, pucao u njega Božo, opet naš Srbin. Akciju za njegovo hapšenje vodio Krcun, opet Srbin. Ej, Srbijo, šta si dočekala? - kaže jedan radoznali pripadnik četničkog pokreta, koji je došao da se raspita o Boži.

Dobar komšija, poklonio kuću izbeglicama

U selu Savinac, u kom ima vikendicu, meštani Božu znaju kao dobrog komšiju, a o službi im, kako kažu, nikada nije govorio.

- Božo je radio ono što je tadašnja država tražila od njega, što više govori o državi nego o njemu. Nije on jedini, a ni prvi ni poslednji egzekutor Udbe - pričaju komšije iz sela, dodajući da nikada nije prisvajao ništa tuđe, pa je čak kuću koju je nasledio od sestre dao izbeglicama na korišćenje.


Mihajlo Milić


http://www.alo.rs/vesti/37502/Covek_koji_je_ubio_Drazu_bio_mu_je_rodak


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Božo je morao da ubije Dražu - Reporter Alo! u Savincu, selu Bože Kundaka / Alo! / Utorak April 12, 2011

Vesti
Alo!
Utorak - 12.04.2011
April 12, 2011



U selu Savinac, nadomak Gornjeg Milanovca, Božidar Đorđević Boža Kundak, čovek za koga se veruje da je ubio Dražu Mihailovića ima vikendicu i doskora je tu provodio najveći deo vremena.




Kako meštani kažu, nisu ga od jesenas videli, jer je bolestan, a na naše pitanje da li su čuli da je baš on taj koji je presudio Draži, kažu da su to odavno znali.

„Nije to ništa novo. Većina ljudi ovde već godinama zna da je to uradio Božo Udbaš. Govorilo se o tome ovde otkako se naselio na Savinac. Verovatno da je tako, ali on je kao komšija i prijatelj odličan. Teško je poverovati da je baš on pucao Draži u potiljak, jer ga znamo kao pravog dobričinu“, kažu na Savincu.

Božo je ovde napravio vikendicu sedamdesetih godina prošlog veka. Ne slučajno. Bio je ratno siroče, a odgajili su ga neki ljudi u Gornjem Milanovcu, pa je on baš iz tog razloga odabrao ovaj kraj Srbije za odmor. Dok je bio zdrav, pričaju ovde, znao je da dođe u martu, a ode u Beograd pred samu zimu.

Družio se sa ljudima u prodavnici, kafani... O službi im nikada nije pričao, a retko je pominjao i četnike i partizane. Vikendica je sada prazna. Od jesenas nije dolazio ni on ni njegov sin Danko.

„Nije on Dražu osudio, uradio je to neko drugi. On je samo imao naređenje da izvrši naređeno. Da nije uradio on, uradio bi neko drugi. Sad je samo Božo kriv. Znam neke koji su ubijali i s jedne i s druge strane za vreme rata, pa njih niko ne pominje“, kaže Božin komšija i dodaje: „Sada se napričava svašta. Nema Božo vilu, već stan. Živeo je skromno, a kuću svoje sestre, koja je iznad njegove, posle njene smrti dao je nekim izbeglicama na korišćenje bez dinara nadoknade.“

Kako kažu, skoro je imao dosta operacija, a već je prešao 90, pa nisu sigurni da će ga više videti.

MIHAILO MILIĆ




*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Dražu na Adi traže laserom / Vecernje Novosti / April 12, 2011

Vecernje Novosti
V. TALOVIĆ - M. T. KOVAČEVIĆ
April 12, 2011


Komisija za istinu o generalu Mihailoviću u sredu odlučuje o eventualnoj ekshumaciji na Adi. Lociranje mesta pogubljenja kod nekadašnjeg zatvora uz pomoć 3D tehnologije


Mesto kod nekadašnjeg zapadnog zida kazamata na Adi
Foto Z. Jovanović



DA li će jedna od najvećih posleratnih srpskih tajni - mesto egzekucije generala Jugoslovenske vojske, Dragoljuba - Draže Mihailovića u sredu biti otkrivena?

Komisija za utvrđivanje istine o pogubljenju Draže Mihailovića, u sredu će, kako je „Novostima“ ekskluzivno najavljeno, analizirati sve izjave svedoka i druge prikupljene podatke i na osnovu njih doneti odluku o eventualnoj ekshumaciji na Adi Ciganliji.

Kako kaže direktor Instituta za savremenu istoriju Momčilo Pavlović, sve do sad prikupljene činjenice pažljivo će se vagati. Na osnovu toga utvrdiće se ima li dovoljno podataka koji ukazuju da bi na mestu nekadašnjeg zatvora na Adi ciganliji mogli da budu posmrtni ostaci komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini.

- U sredu ćemo predstaviti šemu zatvora i pokušati da lociramo tačno mesto gde je izvršeno pogubljenje blizu zapadnog zida zatvora, nedaleko od mesta gde je danas ružičnjak, tačnije pored spomenika sa petokrakom - najavio je ekskluzivno za „Novosti“ Slobodan Radovanović, predsednik Komisije za istinu o generalu Mihailoviću i zamenik republičkog javnog tužioca. - Mesto gde je pogubljen i sahranjen Draža Mihailović moći će da se utvrdi samo na osnovu posmrtnih ostataka i DNK analize.

3D tehnologija, prema rečima istoričara Srđana Cvetkovića, predsednika Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944, omogućiće digitalni presek tla Ade Ciganlije. - To će jasnije pokazati - da li se pored ružičnjaka, na mestu nekadašnjeg zapadnog zida zatvora, ili u masovnoj grobnici pored savskog rukavca nalaze posmrtni ostaci Draže Mihailovića. - Njegov grob jedna je od najvećih srpskih tajni. Zato, javnost s nestrpljenjem očekuje konačni izveštaj Komisije.

Možda istina ni u četvrtak neće biti otkrivena, jer je moguće da je bilo manipulacija u vezi sa mestom gde je telo završilo, te da je, kako to neki istoričari tvrde, bačeno u reku.

Do sada, Komisija je upoznata sa izjavama desetina svedoka ili njihovih potomaka koji su upućivali na različite adrese. Kao druga glavna lokacija, pored Ade ciganlije, pominjani su Ratno ostvrvo i Lisičji jarak.

- Živih svedoka je malo, a i oni, često, nisu bili spremni da otkriju „svoju“ istinu. Jedan deo njih potomci su nekadašnjih čelnih operativaca Ozne i upravo oni su istragu dovodili u zabunu - tvrdi Cvetković.

U slaganju kockica mozaika pomogle su i arhive Velike Britanije i Rusije.

- U delu britanske arhive, koji je otvoren, nađeni su određeni dokumenti koji se odnose na Mihailovića i oni će biti značajni za proces njegove rehabilitacije - objašnjava Momčilo Pavlović. - Zatražili smo od nadležnih organa da se utvrdi identitet osobe koja je, prema pisanju pojedinih medija, učestvovala u streljanju generala Mihailovića. Ukoliko je živ, mora da bude saslušan.

Istoričar Bojan Dimitrijević, član Komisije za utvrđivanje istine o smrti Draže Mihailovića, razume interesovanje javnosti, ali ne deli optimizam o konačnoj verziji.

- Vidi se da još nije pronađeno mesto egzekucije - kaže Dimitrijević. - Od početka rada Komisije i našeg istraživanja, nismo pronašli nijedan valjan dokument kojim bismo potvrdili tačno vreme i mesto gde je sahranjen general Mihailović. Ni do sada ispitane svedoke ne bih nazvao relevantnim.

Dimitrijević upozorava na nestanak ključnih dokumenata iz arhiva državnih službi.

- Istoričari su pretražili sve arhive BIA, VBA, Arhiva Srbije i Jugoslavije. Na osnovu toga, napravili smo izveštaj koji govori o načinu zarobljavanja Mihailovića, marta 1946. Nigde, međutim, nismo našli građu o mestu i datumu njegovog pogubljenja. U drugom delu izveštaja bavili smo se analizom nestanka tih dokumenata. To se dešavalo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka.

Nestanak građe bio je i predmet istrage najvišeg državnog vrha, ali i MUP i Udbe.

- Građa o slučaju nestanka dokumenata kružila je između vrha srpske Udbe i vrha vojnog sudstva - tvrdi Dimitrijević. - Deo je završio kod autora mnogobrojnih feljtona, deo u ličnoj arhivi. Pre 12 godina, našli smo, u zaostavštini istoričara, visokog funkcionera CK, dokument o isleđivanju Draže Mihailovića.


VUK DRAŠKOVIĆ: ISTORIJSKA ISTINA

IZJAVA „Novostima“ republičkog tužioca Srbije Slobodana Radovanovića, da je Draža ubijen i položen u grobnicu na Adi Ciganliji, na mestu zvanom ružičnjak, od naročitog je istorijskog značaja - kaže Vuk Drašković.

- Razotkrivena je vrhunska ideološka tajna komunističkog pobednika u građanskom ratu od 1941. do 1945. godine, što će, neizbežno, dovesti i do otkrivanja stotina i stotina sličnih tajnih grobnica po celoj Srbiji, a i van nje.

Drašković smatra da istina o generalu Mihailoviću i antifašističkoj gerili kojom je komandovao, može samo da otkloni uzroke i danas snažnih strasti mržnje i tragičnih zabluda u našem narodu.

- On je ubijen ne zbog toga što se borio protiv okupatora, ustaša i balista, nego zbog toga što je bio protivnik komunističke revolucije u okupiranoj državi, i što se borio za posleratnu Jugoslaviju strateški usmerenu ka demokratskoj Evropi i Zapadu - kaže Drašković.

STRATIŠTA

PREMA popisu Državne komisije za tajne grobnice, do danas je popisano 25.000 ljudi koji počivaju na 200 lokacija širom Srbije.

- Na osnovu dokumentacije BIA, samo u Beogradu ima 20 takvih mesta - kaže Srđan Cvetković. - Ovi podaci prosleđeni su Arhivu Srbije.


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:326777-Drazu-na-Adi-traze-laserom
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Monday, April 11, 2011

Draža ubijen i pokopan na Adi / Slobodan Radovanovic, predsednik Komisije za istinu o generalu Mihailoviću / Vecernje Novosti / April 11, 2011

Novosti Online
Vojislava SPASOJEVIĆ - Predrag VASILJEVIĆ
April 11, 2011


Slobodan Radovanović, predsednik Komisije za istinu o generalu Mihailoviću: Grob ćemo naći kad nađemo posmrtne ostatke i uradimo DNK analizu


Slobodan Radovanović


PREMA rezultatima dosadašnjeg rada Komisije za utvrđivanje istine o smrti Draže Mihailovića, general je najverovatnije streljan i pokopan na Adi ciganliji. To nije konačan zaključak, ali više saznanja u ovom trenutku nije moguće imati.

To je ekskluzivno za „Novosti“ izjavio Slobodan Radovanović, prvi čovek Komisije i zamenik republičkog javnog tužioca:

- U toku ove ili sledeće nedelje održaćemo konferenciju za novinare i izaći u javnost sa tačnom lokacijom na kojoj je, prema tvrdnjama više svedoka, streljan Mihailović. Obelodanićemo i sva saznanja o mestu gde je sahranjen.

* Do kakvih konkretnih saznanja je došla Komisija posle dve godine istraživanja?

- Ideja tadašnjih egzekutora nije bila da postoji samo jedna, primarna, grobnica. Pored Ade ciganlije, postojala je i sekundarna. Sve je rađeno u tajnosti. Moramo imati u vidu da su to još bila ratna vremena, iako je rat formalno bio završen.

* Pretpostavljamo da govorite o prebacivanju posmrtnih ostataka na Veliko ratno ostrvo?

- Gde je tačno Mihailović sahranjen moći ćemo da kažemo samo ako nađemo posmrtne ostatke i uradimo DNK analizu. Ako ih ne nađemo, imaćemo samo visok stepen izvesnosti na osnovu iskaza svedoka i naučnih istraživanja.

* Deset godina se priča da je mesto streljanja bio ružičnjak na Adi ciganliji?

- Na mestu današnjeg ružičnjaka zaista je bio zatvor. Na konferenciji za novinare predstavićemo šemu tog zatvora, ali i locirati tačno mesto gde je izvršeno pogubljenje, blizu zapadnog zida zatvora. To je blizu mesta gde se danas nalazi spomenik sa petokrakom.

* Hoće li zaključak Komisije poslužiti kao osnova za započinjanje ekshumacije na tim lokacijama?
 
- Ekshumacije će se raditi ne samo na osnovu zaključaka naše, već i državne Komisije za otkrivanje masovnih grobnica. Dogovorili smo i da će biti rađeno skeniranje terena. Ako budu nađeni neki posmrtni ostaci, radiće se DNK analiza, da vidimo da li su pripadali Mihailoviću.
 
* Mediji su objavljivali da je već bilo nekih prekopavanja na Adi?
 
- To su spekulacije. Nikakvih prekopavanja nije bilo. Tačno je samo da smo locirali mesto gde je izvršeno streljanje. Imamo i svedočenja o tome, ali imena svedoka nećemo iznositi u javnost.
 
* Da li je neko od tih svedoka neposredni učesnik streljanja ili očevidac, ili su sva svedočenja „iz druge ruke“?
 
- Ljudi koji bi nam kao učesnici najviše pomogli, nažalost, više nisu među živima. Ne kažem da su svi očevici mrtvi, ali lično sumnjam da bi, ako je neko od njih i živ, pristao da govori.
 
* Ako bi se otkrio Mihailovićev egzekutor, da li bi snosio posledice?
 
- Vidim da postoje određeni pritisci da se vodi istraga, ali moram da kažem da je to streljanje izvršeno legalno, na osnovu sudskog postupka, kakav god da je on bio. Mihailović je formalno imao i pravo na žalbu, koja je odbijena. Zato ne postoje zakonski osnovi da egzekutor odgovara. U Nirnberškom procesu čak nije ni bilo prava na žalbu.
 
* Koliko svedoka ste saslušali?
 
- Nekoliko desetina. Bilo je puno poziva, telefon je bio otvoren 24 sata dnevno. Bilo je onih koji su pričali svašta, ali i onih koji su imali ozbiljna saznanja. Sve smo proveravali više puta i obraćali se i stranim arhivama.
 
* Je li vam pomoglo svedočenje bivšeg visokog funkcionera DB Dušana Stupara?
 
- Stupar nam je rekao da nema ništa više od dokumentacije, osim one koju je objavio u svojoj knjizi.
 
* A, da li ste razgovarali i sa Dražinim unukom Vojislavom Mihailovićem?
 
- Uprkos tome što on tvrdi da ga Komisija nikada nije ozbiljno pozvala da dođe, postoje pisani dokazi da je pozvan, ali se nije odazvao. Pokušavamo ponovo da dođemo do njega.
 
* Postoji li neko svedočenje koje je na vas lično ostavilo velik utisak?
 
- Sve priče iz tih vremena su vrlo interesantne, a posebno mi je upečatljivo što ljudi koji su onda čvrsto verovali u jednu istinu i danas, posle 70 godina, i dalje u nju veruju. Došli smo do mnoštva dokumenata, fotografija, prepiske, koji danas bacaju potpuno drugačije svetlo na sva dešavanja.
 
* Da li ste našli dokumenta o samoj egzekuciji ili bar tragove iscepljene stranice?
 
- Nismo našli dokumenat o samom izvršenju ni u sudskim spisima, niti na drugom mestu, iako su na mestu izvršenja bili i sudija i tužilac.
 
* Spekulisalo se da bi dokument mogao da bude u zaostavštini tadašnjeg tužioca Miloša Minića. Da li ste stupili u kontakt sa njegovom porodicom?
 
- Bilo je kontakata, ali dokument nije nađen.
 
* Zna se da je stigla neka dokumentacija iz britanskih arhiva. A šta je sa ruskim? Da li ste se i njima obraćali?
 
- Naravno, ali nismo dobili odgovor.
 
* Zašto je, 11 godina posle demokratskih promena i dve decenije od uvođenja višestranačja u Srbiji, priča o streljanju Mihailovića još misterija?
 
- Ne znam, ali je to zaista besmisleno. I od početka se zalažem da se skine veo sa te tajne, jer je upravo zbog misterioznosti, sve preraslo u legendu, pa i idolopoklonstvo. Istorijska je činjenica da Srbija nema čega da se stidi, jer nije bila na strani fašističke koalicije i imala je dva antifašistička pokreta - ravnogorski i partizanski. Neki drugi bi voleli da su imali takvu istoriju.
 
* Hoće li saznanja Komisije staviti definitivno tačku na višedecenijsku dobro čuvanu tajnu?
 
- Nećemo tu priču sasvim zatvoriti, ostavićemo prostor ako se možda dođe do nekih novih, bitnih saznanja. Lično, sumnjam da se u ovom trenutku može otići dalje od ovoga do čega smo sada došli. Jer, sva naša saznanja potkrepljena su svedočenjima, a neka svedočenja i dokumentima i naučnim istraživanjima.


JARAK VELIKA GROBNICA

* Kada ste definitivno odbacili Lisičji jarak kao moguću lokaciju egzekucije?

- Lisičji jarak jeste bilo mesto gde su vršene masovne egzekucije. Kad je oslobođen Beograd, 1944. godine, tu je streljano najviše ljudi, pa se verovalo i da je Mihailović tu streljan. Međutim, mi pričamo o 1946. godini, kada nije bilo masovnih pogubljenja, već je uvedena sudska procedura. Oni koji su uspeli da izbegnu egzekuciju i sačuvaju se prvih 15 dana u oslobođenom Beogradu, imali su velike šanse da prežive.

*****

RADILI I BEZ SASTANAKA

* Zašto se Komisija praktično nije sastala više od godinu dana?

- Tačno je da se nismo sastajali često, ali puno toga smo uspeli da uradimo. U okviru Komisije formirane su grupe: istoričari su bili zaduženi za proučavanje arhivske građe, a tužioci su razgovarali sa svedocima. Najdalje smo otišli upravo zahvaljujući iskazima različitih svedoka, ali i nekim naučnim istraživanjima.


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:326602-Draza-ubijen-i-pokopan-na-Adi
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****