Tanjug
May 23, 2012
BEOGRAD - Centar za socijalni rad opštine Zvezdara, koji štrajkuje gotovo dva meseca, još nije odredio privremenog staraoca komandantu Kraljevske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću, bez kog sud ne može da nastavi postupak njegovog proglašenja za umrlog.
"Centru je krajem marta istekao rok za postavljanje staraoca, ali i posle više urgencija suda, to nije učinjeno, a sudija ne može da zakaže ročište za utvrđivanje činjenica o njegovoj smrti dok se taj uslov ne ispuni", rekla je danas Tanjugu portparol Prvog osnovnog suda Gordana Vuković.
Bez dokaza o smrti, Viši sud ne može da odluči o zahtevu za rehabilitaciju Mihailovića, odnosno da poništi presudu od 15. jula 1946. godine, kojom je on osuđen na smrt streljanjem, pošto nema zvaničnih podataka o tome gde je i kad pogubljen i sahranjen.
U Centru za socijalni rad Tanjugu je danas rečeno da zaposleni u toj ustanovi štrajkuju od 2. aprila i da se štrajk nastavlja do daljeg, odnosno do ispunjenja njihovih zahteva.
Punomoćnik udruženja koja su tražila rehabilitaciju Mihailovića advokat Zoran Živanović rekao je Tanjugu da je podneo zahtev sudu da on postavi staraoca, pošto Centar ne odgovara na zahteve suda. "Po Zakonu o vanparničnom postupku privremenog staraoca može da postavi bilo Centar, bilo sud i ja očekujem da će sud narednih dana odgovoriti na naš zahtev", rekao je Živanović. On je napomenuo da je za privremenog staraoca Mihailoviću predložio jednog advokata ali da sud nije obavezan tim predlogom i da može da postavi koga on smatra za shodno.
Tokom postupka za rehabilitaciju, koji traje više od godinu dana pred Višim sudom u Beogradu, ni predlagači rehabilitacije niti sud nisu uspeli da pribave dokaz o Mihailovićevoj smrti od Bezbednosno informativne agencije, Istorijskog arhiva i matičara opštine Ivanjica u kojoj je Mihailović rođen.
Jedini trag o Mihajlovićevoj smrti, koji su sudu dostavili predlgači, je izveštaj lista "Borba" koji je 18. jula 1946. objavio da je nad Mihailovićem izvršena smrtna kazna streljanjem dan ranije. Državna komisija za tajne grobnice streljanih posle Drugog svetskog rata utvrdila da je Mihailović streljan na Adi Ciganliji 17. jula 1946. godine.
Poništenje presude od 15. jula 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt streljanjem, kao i vraćanje građanskih prava, zahtevom za rehabilitaciju zatražio je njegov unuk Vojislav Mihailović, koji nije prisustvovao nijednom održanom ročištu.
Pridružili su mu se Srpska liberalna stranka, s akademikom Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, profesor međunarodnog prava Smilja Avramov i drugi.
Predlagači zahteva tvrde da Mihailović nije imao pravo na odbranu i nije video svog advokata do početka suđenja. On nije imao ni pravo na nepristrasan sud, a optužnica mu je uručena sedam dana pred suđenje. Zahtevom za rehabilitaciju zatraženo je poništenje presude kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt i kojom su mu prethodno oduzeta sva građanska prava.
Mihailović je, dva dana po donošenju sporne presude, 17. jula 1946. godine streljan kao državni neprijatelj "broj jedan". Državna komisija utvrdila je da je Mihailović ubijen na Adi Ciganliji, ali sumnja da su njegove kosti kasnije prenete u sekundarnu grobnicu, najverovatnije na Ratno ostrvo, kako bi se onemogućilo da ikad budu pronađene.
http://www.tanjug.rs/novosti/44250/draza-mihailovic-jos-uvek-bez-staraoca.htm
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Thursday, May 24, 2012
Wednesday, May 23, 2012
"The Forgotten 500" Author Greg Freeman talks about Halyard Mission organizer George Vujnovich on KMOX News Radio - St. Louis (Overnight America) [AUDIO] May 2012
Please click on the link below to hear the AUDIO interview
with Greg Freeman:
George Vujnovich
Serbia September 2004
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Tuesday, May 22, 2012
Nemoguće utvrditi tačno mesto streljanja generala Mihailovića / "Dnevni List Danas" May 20, 2012
DANAS.rs
Autor: M. D. Milikić
May 20, 2012
RAZGOVOR - Istoričar Kosta Nikolić govori za Danas o utvrđivanju činjenica o pogubljenju komandanta Ravnogorskog pokreta
Kosta Nikolić
Beograd - Tačno mesto streljanja generala Dragoljuba Draže Mihailovića još uvek nije moguće precizno utvrditi, jer za to nije dostupan nijedan izvor prvog reda, kaže za Danas istoričar Instituta za savremenu istoriju i član državne Komisije za utvrđivanje okolnosti Mihailovićeve smrti Kosta Nikolić. Prema njegovim rečima, komisija je tokom prikupljanja dokumentacije o stradanju generala, najviše problema imala sa dokumentacijom koja se odnosi na sam čin zarobljavanja, isleđivanja, suđenja i streljanja.
- Istraživanjem smo utvrdili da je ta dokumentacija decenijama bila „pomerana“ iz jedne u drugu instituciju, rasparčavana, korišćena u političke svrhe, sklanjana u posebne kase, a u celom periodu njeni najinteresantniji delovi su nestali. General Marko Kalođera, predsednik tadašnjeg Vrhovnog vojnog suda, utvrdio je da mnoga dokumenta u Mihailovićevom dosijeu nedostaju i sproveo je višegodišnju istragu o njihovoj sudbini u želji da se pronađe kompletna građa i arhivira na jednom mestu, ukazuje Nikolić. On objašnjava da je dokumentacija posle suđenja prenesena 1948. iz Beograda u centralni arhiv vojnih sudova u Sarajevu, gde se nalazila sve do početka 60-ih godina prošlog veka.
Prema rečima našeg sagovornika iz ovog Arhiva dokumentacija je 11. marta 1961. prosleđena Vrhovnom vojnom sudu u Beogradu i tada je počela njena zloupotreba u političke svrhe, dok o konkretnim događajima podaci nisu sačuvani.
- Može se pretpostaviti da je korišćenja za frakcijske sukobe u vrhu Saveza komunista Jugoslavije. Dobar deo građe uništen je posle pada Aleksandra Rankovića 1966. o čemu je zapisnik ostavila Grupa za dokumentaciju i evidenciju Trećeg odeljenja Službe državne bezbednosti Srbije. O toj dokumentaciji ništa se nije znalo sve do trenutka kada je general Kalođera, odmah po stupanju na dužnost aprila 1975, poveo akciju oko njenog kompletiranja i vraćanja u Sarajevo, naglašava Nikolić.
Kada je reč o osobama koje su najodgovornije za nestajanje i zloupotrebe građe o pogubljenju generala Mihailovića, Nikolić ističe da se iz spisa može zaključiti da su to general Jefto Šašić, načelnik Kontraobaveštajne službe, kasnije Uprave bezbednosti JNA, general Otmar Kreačić, načelnik Uprave za moralno-političko vaspitanje u Ministarstvu odbrane, tada Državni sekretarijat narodne odbrane, general Ivan Gošnjak, državni sekretar narodne odbrane, Svetislav Stefanović i Milan Mišković, savezni sekretari, ministri za unutrašnje poslove i Viobran Stanojević, sekretar unutrašnjih poslova Srbije...
- General Kalođera je građu uspeo da prikupi 21. jula 1982. i konstatovao da su spisi bili „nekompletni, veći broj originala nema, a umesto njih su prepisi ili ih uopšte nema“. Tokom jula 1982. Kalođera je kompletnu dokumentaciju prosledio u Sarajevo, u Centralni arhiv vojnih sudova. U dopisu predsedniku Vojnog suda u Sarajevu posebno je naglasio da spisi nisu kompletni, „već Vam vraćamo sve ono što smo nakon dugog i mukotrpnog traganja uspeli da sakupimo“, napominje Nikolić. On dodaje da su spisi iz ovog predmeta sređivani i arhivirani pune dve godine, a Izveštaj o tome ostavio je 8. avgusta 1984. potpukovnik Miodrag Popović, pravnik u sarajevskom Vojnom sudu.
Naime, on je naglasio da se ne može utvrditi šta sve nedostaje u dokumentaciji, a sigurno nedostaju spisi o dokazima krivice, da je nekompletan stenogram sa sudskog procesa, nedostajao je deo o otvaranju glavnog pretresa, Mihailovićeva završna reč i deo zapisnika o presudi i krivici samog Mihailovića, kao i odluka suda o krivici optuženih i izrečenim kaznama. Kompletna dokumentacija Centralne arhive vojnih sudova iz Sarajeva je prenesena u Beograd 1992. neposredno uoči izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.
EU da prisili Beograd
Da ima dosta problema sa prikupljanjem dokumentacije pre nekoliko dana je potvrdio i predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, koji je na Ravnoj Gori izjavio da se nada da će istini o Mihailoviću doprineti i Evropska unija, jer će prisiliti Beograd da napokon otvori sve tajne dosijee od 1944. godine na ovamo i da će javnosti na uvid biti stavljena i „zarobljena“ ratna arhiva generala Mihailovića.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Najpoznatiji Srbin Kanade - Bora Dragašević / "Vesti Online" May 13, 2012
Vesti Online
13. 05. 2012. 00:00h
PIŠE: Radmila LONČAR
May 13, 2012
SVEDOK ISTORIJE - ORDEN KRUNE ZA JEDNOG OD NAJSTARIJIH SRPSKIH EMIGRANATA
Bora Dragašević je kao 20-godišnjak pobegao iz Jugoslavije preko okeana, a uskoro iz štampe izlaze njegovi memoari, za koje ne očekuje odobravanje, jer kaže da nije štedeo ni sebe, ni druge
Čestitoj i uglednoj starini 87-godišnjem Bori Dragaševiću, istaknutom Srbinu i dugogodišnjem lideru Srpske narodne odbrane u Kanadi, prestolonaslednik Aleksandar Drugi Karađorđević uručio je u subotu, 12. maja, Orden krune velikog krsta u prvom stepenu , najviše priznanje dinastije Karađorđević uz obrazloženje da se odličje dodeljuje "za zasluge za naš kraljevski dom, za narod i opšte dobro". Priznanje se sastoji od ordenskog znaka na lenti, ordenske zvezde i povelje. Ovom svečanom činu u Starom dvoru na Dedinju prisustvovali su Draga i Jovan Dragašević - supruga i sin laureata, predstavnici Krunskog veća i Krunskog saveta, prijatelji porodice Dragašević i doma Karađorđević, kao i druge istaknute ličnosti Srbije.
Dragašević je otišao iz Srbije krajem 1944. i od 1948. godine živi u Kanadi, a ovih dana boravi u otadžbini, gde uskoro treba da budu objavljeni i njegovi memoari pod nazivom "Stopama predaka". Reč je ne samo autobiografskom delu, već pre svega o kapitalnom svedočanstvu, kao učesnika u važnim istorijskim i nacionalnim događajima srpskog naroda na Balkanu, a potom i u srpskom rasejanju na severnoameričkom kontinentu.
ŽMEĐUNAS: Izbeglički logori
Vidno uzbuđen Dragašević je za "Vesti" rekao da je odlikovanje kraljevskog doma Karađorđević za njega "neočekivano priznanje i najprijatnije iznenađenje".
- Orden krune doživljavam kao veličanstven dar, možda na kraju mog života, kao oličenje spomena na moj rad i moju spremnost još od najranijih mladalačkih dana da žrtvujem svoj život za Srbiju i našu monarhiju. Od rođenja sam odgajan na amanetu predaka, u tradicionalnoj srpskoj kraljevskoj oficirskoj porodici kojoj su kroz celu njenu istoriju simboli srpstva bili kruna, kraljevi iz dinastije Karađorđević, pravoslavna hrišćanska vera i srpska svetosavska tradicija - ispričao je naš sagovornik.
Bora Dragašević je rođen 1924. u Kragujevcu. Živeo je u Šibeniku, Herceg Novom, Mostaru i Beogradu. Drugi svetski rat je proveo na ratištima u Srbiji i Crnoj Gori kao srpski dobrovoljac, komandanti mu bili Kosta Mušicki i Pavle Đurišić. Pred kraj rata zarobili su ga partizani, ali je uspeo da pobegne sa streljanja i oktobra 1944. domogne se Grčke. Potom postaje izgnanik iz otadžbine u italijanskom logoru Eboli, pa u nemačkom Dipholcu, odakle odlazi u Kanadu 1948. Posle 56 godina života u emigraciji, prvi put stiže u Srbiju jula 2001. Bio je prvi Srbin lider jedne nacionalne organizacije iz rasejanja kojeg je u dvoru na Dedinju srdačno ugostio tek useljeni prestolonaslednik Aleksandar Drugi.
Doajen stare srpske antikomunističke emigracije na severnoameričkom kontinentu Bora Dragašević posle 29 godina provedenih na čelu Srpske narodne odbrane i nakon 23 godine na dužnosti glavnog urednika "Glasa kanadskih Srba" i jednog od osnivača radio-časa Šumadija u Torontu, povukao se 2006. Time je zaokruženo gotovo poluvekovno poglavlje njegovog volonterskog rada na srpskom nacionalnom, društveno-političkom, socijalnom, religioznom, kulturnom i humanitarnom polju u rasejanju, za šta je dobio više priznanja kanadske države. Kao istaknuti član Liberalne partije postao je prvi srpski predstavnik pri Ministarstvu za multikulturu i od tadašnjeg kanadskog premijera Pjera Trudoa dobio povelju zahvalnosti za uspešno angažovanje. Kanadska država dodelila mu je i 1996. godine Zlatnu plaketu za volontersku aktivnost na afirmisanju srpske etničke zajednice i multikulturizma, a godinu dana kasnije proglašen je za srpsku ličnost broj jedan u kanadskoj državi. Mada su ga osim priznanja povremeno sustizala osporavanja pojedinaca iz srpske zajednice, on ipak nije klonuo duhom niti odustajao od zastupanja srpskog nacionalnog interesa. Liberalno-demokratski orijentisan, na pogrde bi odmahivao rukom, citirajući izreku da "niko nije prorok u svom selu", a u šali bi katkad primetio da se za "dobrim konjem prašina diže".
ŽMEĐUNAS: Oficirska loza
Govoreći o memoarima koji će uskoro izaći, Dragašević kaže da je to njegov moralni dug prema precima i srpskom rodu, ali i spomenar životnih aktivnosti porodice Dragašević počev od Borinog pradede znamenitog oficira Jovana Dragaševića - učesnika u stvaranju slobodne Srbije na Berlinskom kongresu 1878, zatim dede Borivoja, komandanta Drinske divizije i učesnika Balkanskih ratova, kao i oca Dragora, učesnika Prvog svetskog rata, pravnika sa Sorbone i sudskog oficira Jugoslovenske kraljevske vojske pre Drugog svetskog rata.
- Sve to nije bilo lako staviti između dve korice. Znam da ničiji život u celosti ne može da se ispriča i da za to ne bi bile dovoljne ni hiljade stranica. Svestan sam da moja svedočenja neće kod svih naići na odobravanja, ali nisam štedeo ni sebe, ni druge. Mirne savesti sam sve zapisao onako kako sam video i doživeo, bez namere da bilo koga uvredim. Ponosim se što sam bio srpski dobrovoljac i u sastavu dobrovoljačkog bataljona koji je general Milan Nedić poslao u Rašku, u pomoć četnicima, jedinicama u kojim sam se nekoliko meseci borio pod komandom četničkog vojvode Pavla Đurišića. U 87. godini, posle više od 70 godina učešća u srpskoj borbi na raznim frontovima, smatrao sam da je vreme da iznesem vlastito viđenje događaja - objašnjava Dragašević.
Sav prihod od prodaje ove knjige namenjen je siromašnoj srpskoj deci u otadžbini. Stoga će pre puštanja knjige u prodaju biti otvoren poseban bankovni račun pod namenskom naznakom "za srpsku decu". To je moj zavet pred Bogom i savešću - poručuje Dragašević.
Stopama predaka
Dragaševićevi memoari "Stopama predaka" namenjeni su čitalačkoj publici u Srbiji i rasejanju. Memoari su organizovani u dva velika dela: prvi deo se dešava u otadžbini i čita se kao jedna celina, dok svako poglavlje drugog dela knjige predstavlja samostalnu, zasebnu celinu.
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/13-05-2012/Susreti/224391/Najpoznatiji-Srbin-Kanade/print
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Monday, May 21, 2012
Halyard Mission veteran George Vujnovich of the OSS to be inducted into the Veterans' Hall of Fame in New York on May 22, 2012
Aleksandra's Note: Today I received the good news from Xenia Wilkinson, the daughter of George Vujnovich who recently died leaving behind the legacy of the great Halyard Mission Rescue Operation, that her father will be inducted into the Veterans' Hall of Fame in the State Capitol of Albany, New York on May 22, 2012. He was nominated by state Senator Jose Peralta, who represents the district where her father lived.
The following official announcement is from New York State Senator José Peralta.
Sincerely,
Aleksandra Rebic
*****
George M. Vujnovich
Award: Honoring Our Veterans
Year: 2012
In 1944, Captain George M. Vujnovich served with the United States Office of Strategic Services, the predecessor of the CIA. While attempting to destroy Nazi Germany’s most important oil pipeline in occupied Eastern Europe, 512 airmen were downed, trapped, and in dire straits. As a result, Captain Vujnovich was called upon to plan and execute the largest air rescue in history for American soldiers behind enemy lines. Under his leadership, a secret airstrip was created inside a corn field to allow cargo planes to land and rescue the Americans. The entire rescue operation—known as Operation Halyard—took place without a single casualty.
After World War II, Captain Vujnovich became a salesman in Queens while his courageous mission was kept hidden and out of our history books due to geopolitical reasons. Operation Halyard remained secret until the records were declassified in 1997. On October 17, 2010—sixty-six years after his triumphant rescue operation—Captain Vujnovich was awarded the Bronze Star Medal, the prestigious military honor of decoration awarded for bravery, acts of merit, or meritorious service. Captain Vujnovih’s recognition as a true American hero is long overdue.
The Bronze Star Medal bestowed upon him reflects not only the credit he is due, but the support that he and all of our veterans have been promised and have earned. He has earned our deepest respect and our eternal gratitude.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Hladni rat počeo je još u Ražnju / "Novosti" May 19, 2012
Novosti B. SUBAŠIĆ
19. maj 2012. 21:00
May 19, 2012
Zakulisne radnje tajnih službi izazvale sukob Rusa i Amerikanaca u Srbiji 1944. godine. Sovjetski agenti u britanskoj tajnoj službi SOE presudno uticali na London i Vašington
19. maj 2012. 21:00
May 19, 2012
Zakulisne radnje tajnih službi izazvale sukob Rusa i Amerikanaca u Srbiji 1944. godine. Sovjetski agenti u britanskoj tajnoj službi SOE presudno uticali na London i Vašington
Draža Mihailović i američki pukovnik Mekdauel septembra 1944. godine
MINISTARSTVO odbrane SAD poslalo je ovih dana svoje stručnjake u Srbiju da istraže sudbinu 18 pilota “nestalih u akciji” na našem nebu davne 1944. godine. Američki istraživači posetili su i Kruševac da bi razrešili zagonetku sudbine mladog pilota Filipa Bruera koji je zvanično stradao od “prijateljske vatre” u okršaju do koga je došlo kad su američki piloti greškom napali kolonu Crvenoarmejaca, misleći da je reč o nemačkim vojnicima.
Ova potraga neočekivano je obelodanila dugo skrivanu priču o prvim sukobima saveznika koji su najavili Hladni rat. Srbija, na ivici interesnih zona, bila je najveća žrtva.
- Na sudbinu tih nesrećnika, ali i cele Srbije, presudni uticaj imali su tajne službe - kaže istoričar Miloslav Samardžić. - Sovjetski agenti u britanskoj tajnoj službi SOE presudno uticali da London, a zatim i Vašington, odbace Dražu Mihailovića i bezrezervno podrže komunistu Tita. Tek pred kraj rata američka vojna služba OSS pokušala je da to promeni.
OSS otkriva 1944. da SOE koja kontroliše sve Mihailovićeve veze sa svetom krije informacije o nekoliko stotina američkih pilota koje je spasla Jugoslovenska vojska u otadžbini.
- Uprkos ogorčenom protivljenju Čerčila OSS šalje 1944. dve misije u Mihailovićev štab - navodi Samardžić. - “Halijard” se bavi organizovanjem transporta savezničkih pilota u Bari, a “Rendžer” pod komandom pukovnika Mekdauela pokušava da zaustavi komunističko osvajanje Srbije.
Mnoge američke pilote spasli su upravo borci Rasinsko-topličke grupe korpusa Jugoslovenske vojke u otadžbini, ali iz političkih razloga misija “Halijard” je dugo skrivana od javnosti. Ipak, lokalna arhiva otkriva istinu.
- Dvojicu pilota koji su se spustila u atar sela Donji Stupanj četnička komanda ih je poslala višem štabu - zapisao je profesor Bondžić. - Nemački lovci su pucali u sedam Amerikanaca koji su iskočili s padobranima iz zapaljenog aviona i dvojicu ubili. Ovi piloti su svečano sahranjeni uz vojne počasti koje su im priredili četnici. Posle rata, 1946. porodice su ih preuzele i prenele u Ameriku.
Ovakvih sećanja na spasavanje saveznika je mnogo, ali Mihailovićeve borce iz Rasinskog okruga to nije spaslo od hapšenja, čim su Sovjeti ušli u Kruševac. Zajedno s njima hapšeni su i američki oficiri.
- Američka misija “Rendžer” postigla je dogovor s Nemcima da se predaju i oružje predaju Mihailoviću, ali kasno - kaže Samardžić. - Sovjeti su ušli u Srbiju i ustoličili Tita, a Čerčilu koji ga je praktično doveo na vlast, ostalo je da kuka da je prevaren.
Postalo je očigledno da je Zapad izgubio Jugoslaviju i počele su da sevaju varnice koji su planule u ozbiljan sukob 13. oktobra 1944. godine, tridesetak kilometara istočno od Kruševca, tri dana nakon što su četnici Deligradskog korpusa oslobodili varošicu Ražanj od Nemaca i krenuli u susret Sovjetima.
- Pregovori sa Sovjetima nisu pošli u željenom pravcu pa su četnici napustili Ražanj, ali su poslušali njihovu preporuku da gone Nemce prema Varvarinu i Paraćinu - navodi Samardžić. - Kad su u Ražanj 13. oktobra ušli Sovjeti i partizani, saveznički avioni iznenada počinju da bombarduju ovo mesto. Sovjetski general Lasnikov koji je držao govor okupljenom narodu, pokušao je da pobegne, ali je saveznička avijacija pratila i uništila njegov automobil.
Mnogo više žrtava bilo je 7. novembra 1944, na putu od Niša ka Kruševcu. Tada su kolonu 6. gardijskog streljačkog korpusa Crvene armije napadale tri grupe od po 12 američkih lovaca i uništen je veliki broj vozila, a poginuli su komandant korpusa, general Kotov i 31 vojnik, a njih 37 je ranjeno. Devet ruskih s niškog aerodroma odgovorilo je na napad, a u sukobu je srušeno, zavisno od izvora podataka, od dva do čak sedam američkih aviona.
Tada je, najverovatnije, život izgubio i 20-godišnji američki pilot Filip Bruer, koji je krenuo u rat da se bori protiv nacista, a poginuo u okršaju sa saveznicima.
MISTERIJA PATON
SUKOB saveznika, prema nekim istraživanjima, koštao je života i jednog od najpoznatijih američkih komandanata, generala Patona. - Dugo se verovalo u zvaničnu verziju da je Paton 1945. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći, ali se u poslednje vreme sve češće čuje da ubijen, jer je želeo da se oružano suprotstavi nadiranju Crvene armije na zapad.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Sunday, May 20, 2012
A spring day at St. Sava Serbian Orthodox Monastery in Libertyville, IL U.S.A. / Lep prolećni dan kod Manastir Svetog Save u Libertvil, IL SAD
Posted on You Tube by "AleksandraR2010"
A photo slide show of a lovely spring afternoon spent at St. Sava Serbian Orthodox Monastery in Libertyville, IL U.S.A. Photos taken by Aleksandra Rebic on April 1, 2012. Slide show by Aleksandra.
http://youtu.be/Unpx_3Sf4PI
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Friday, May 18, 2012
Searching for information on 17 American Airmen (Air Force) rescued by the Mihailovich Serbs in southern Serbia during WWII
Aleksandra's Note: A historian friend in Serbia is searching for information on the following American military personnel (Army/Air Force) who were saved by the Serbs in the area of southern Serbia in the former Yugoslavia during the course of WWII. They are hoping to find testimonies relating to the Americans' WWII experience in Serbia with the Mihailovich Serbs who saved their lives and enabled them to return home safe and sound. If you have any information regarding the specific individuals listed here, please contact me at ravnagora@hotmail.com. Your help will be much appreciated!
Sincerely,
Aleksandra Rebic
*****
Капетан Јозеф Скурзи (Captain Joseph Skurzi)
Пилот Вилијам Килпатрик (Airman/Pilot William Kilpatrick
Поручник-пилот Лесли (Lieutenant Leslie)
Копилот Валтер (Co-Pilot Walter)
1. J.H. Mitrani, Capt, MC Berwick, Penn
2. James C. Reaves, S/sgt, Hillsboro, Tenn.
3. Stephen F. Davenport, 2nd. LT, Elizabeth, N.J
4. Alford D. Hanwell, S/Sgt., Bradley Beach, N.J
5. Frank Czeck, Sgt, South Bend, Indiana
6. Melvin E. Thomas, S/Sgt, Chicago, IL
7. Lowel R. Miles, Sgt, Girard, Ohio
8. Harold C. Mortenson, 2nd. Lt, Flint, Michigan
9. George E. White, Sgt., Boston, Mass.
10. Louis J. Finger, 2nd. Lt, Wilmington, Delaware
11. Frank W. DeHuff, Sgt, York, Penn.
12. W.M. Newton, 2nd Lt, AC, Cincinnati, Ohio
13. Henry M. Piecuch, Sgt, Lawrence, Mass.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Thursday, May 17, 2012
ОДРЖАН РАВНОГОРСКИ САБОР MAY 13, 2012.
На планини Равна гора у организацији Српског покрета обнове и Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета у недељу, 13. маја одржан је 22. Равногорски сабор 2012.
Председник СПО Вук Драшковић, праћен аплаузима и громогласним повицима окупљених: „Вуче, Вуче!“, започео је своје обраћање речима:
- Ја сам данас по овоме веома лошем времену, дошао из поштавања према овим људима из свих крајева Србије који су овде.
Драшковић је подсетио да су Равногорци, предвођени генералом Михаиловићем, дали све од себе да се супротставе немачком фашизму и усташком нацизму.
- Злочин је данас отпор геноциду називати геноцидом! Данас се чак Вуковар, Сарајево и Сребреница стављају на терет одавно мртвом човеку – рекао је Драшковић.
- Надам се да ће истини о Дражи Михаиловићу допринети и ЕУ, јер ће присилити Београд да напокон отвори све тајне досијее, од 1944. године на овамо, рекао је на Равној Гори лидер СПО-а Вук Драшковић.
- Равна Гора треба да постане место народног ходочашћа - сматра Драшковић.
Председник Српског покрета обнове Вук Драшковић рекао је на Равној гори да се нада да ће истини о Дражи Михаиловићу допринети и Европска унија, јер ће присилити Београд да напокон отвори све тајне досијее, од 1944. године на овамо и да ће јавности бити стављена на увид и "заробљена" ратна архива генерала Михаиловића.
Равна гора, према Драшковићевим речима, треба да постане место народног ходочашћа људи, који на њу долазе по налогу свога срца и оданости истини.
Надам се да ће на Равној гори од идуће године бити фестивал најбољих младих песника и глумаца, музичара на тему Равногорског покрета и Југословенске војске у отаџбини, да ће се овде додељивати награде и организовати спортска витешка надметања, рекао је Драшковић.
У храму Светог Георгија на Равној гори свештеници Српске православне цркве служили су помен генералу Драгољубу Михаиловићу и свим Равногорцима који су положили живот за слободу и част своје Отаџбине.
Делегације СПО, Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета и Удужења припадника Југословенске војске у отаџбини 1941-1945. године положили су венце на споменик генерала Михаиловића.
Због изузетно лошег времена – олујне кише, Сабор је одржан у Равногорском спомен дому. У холу овог здања најпре је отворена изложба „Омладина Равногорског покрета“ коју је приредио професор Спасоје Крунић из Београда.
Свечани програм почео је интонирањем државне химне „Боже правде“.
Скуп је отворио Александар Чотрић, председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета речима:
- Окупили су се данас дивни људи на овој нашој дивној планини да заједно обележимо 71. годишњицу почетка герилског отпора ЈВуО нацистичком окупатору Краљевине Југославије. Почећемо једним подсећањем. Недавно нас је напустио један велики човек. Његово име је Ђорђе Вујновић.
Чотрић је затим подсетио на његове основне биографске податке:
- Ђорђе Вујновић је рођен 1915. у Питсбургу, где је његов отац стигао као имигрант, а почетак Другог светског рата је дочекао у Београду, где је студирао медицину. Поверена му је организација мисије спасавања више од 500 америчких и савезничких авијатичара, који су, по повратку са бомбардовања рафинерија у Румунији, принудно слетали у Србију и били склоњени на Равној гори и околини, са герилцима генерала Драгољуба Михаиловића.
Вујновић је операцију „Халијард”, започету у августу 1944, водио из Барија. Мисија је завршена успешном евакуацијом укупно 512 авијатичара, пилота и чланова посада, са импровизованог аеродрома у селу Прањани и њиховим пребацивањем у Италију. Иако су немачке трупе биле у непосредној близини, није изгубљен ниједан авион нити је било иједне жртве.
Чотрић је позвао присутне да минутом ћутања одају почаст поводом смрти Ђорђа Вујновића, Американца српског порекла, коме је додељивањем Бронзане звезде, високог војног одликовања, у октобру 2010, у Америци признат статус хероја Другог светског рата.
- У нашој земљи, нажалост, овај човек и његови саборци и даље су слуге окупатора, ратни злочинци, издајници и кољачи – истакао је Чотрић.
Он је затим прочитао поздравну поруку коју је Сабору упутио Његово Краљевско Височанство, престолонаследник Александар Други Карађорђевић, у којој се, поред осталог, истиче:
- На Равној гори је 1941. године раширен је први барјак слободе у окупираној Европи. Одавде су на свој историјски пут кренуле бескрајне колоне бораца са вером у Бога, за Краља и Отаџбину. Већина њих је била лојална тадашњем систему и мом оцу, Краљу Петру Другом.
Сплетом низа несрећних историјских околности, тај барјак слободе је 1945. године уклоњен. Требало је неколико деценија да прође док тај барјак није поново раширен.
Прочитана је и порука из Чешке Републике коју је послао инжењер Рене Казда, члан Чешког сокола, Удружења припадника ЈвуО 1941-1945. и Равногорског покрета Словеније.
- Непролазна оставштина херојских припадника легендарне Југословенске војске у Отаџбини на челу с харизматичким и бесмртним ђенералом Драгољубом Дражом Михаиловићем, који је положио свој живот на олтар отаџбине, пример је свим слободољубивим и демократски опредељењевим грађанинима, не само Републике Чешке и Србије, већ и целог света.
Бити истинским наследником вечне успомене на Ђенерала Михаиловића није само једнодневни акт пијетета који почиње и завршава се полагањем венаца на његов споменик. Бити следбеник равногорских сестара и браће Југословенске војске у Отаџбини, то је свакодневно надахнуће њихових примером херојства и части и борба са сопственом несавршеношћу, то је корачање путем ЈВуО и поштовање овог светог имена – наводи се, међу осталим, у поруци инжењера Казде.
У писму које је је упутила публициста и новинар Александра Ребић, уредница интернет портала „Генерал Михаиловић“ (www.generalmihailovich.com) из Чикага, наглашава се:
- У име тако много нас у Америци који би желели да буду са вама док организујете традиционални Сабор у част годишњице легендарног Трећег српског устанка и вољеног вожда генерала Драгољуба Драже Михаиловића, шаљем вам поздрав из дубине свог срца. Нека 2012. буде година када ће се генералу Дражи Михаиловићу званично дати праведно и часно место у српској историји, да будући нараштаји знају завештање овог дивног човека и многих родољуба који су му били одани.
Хвала вам што чувате живим наслеђе Равногорског покрета и желим вам све најбоље за овај диван дан сећања и славе. Нека је драги Бог са вама!
Окупљенима се обратио народни посланик и потпредседник СПО Мирко Чикириз из Крагујевца који је истакао историјске заслуге Равногорског покрета и погубне последице комунистичке владавине. Он је указао на опасне тенденције ревизије историјске истине и покушаје да се комунизам представи у много лепшем светлу, него што је тај период заиста био. Чикириз је изразио уверење да у српском народу неће проћи настојања да се у било којем облику обнови тај систем, иако су у јавности све гласнији они који су били поражени 5. октобра 2000. године.
Др Душана Ђукића, председник Удружења припадника ЈВУО 1941-1945, које окупља равногорске ветеране и њихове поклонике говорио је о херојским подвизима Равногоаца у Другом светском рату и њиховој голготи од 1945. године до данас. Он се осврнуо на све неправде према овим људима, који су се од успостављања комунистичког поретка суочавали са масовним ликвидацијама, прогонима у иностранство, затворима, одузимањем имовине, губитком грађанских права. Др Ђукић је говорио о активностима Удружења које окупља часне, поштене, достојанствене, храбре људе, интелектуалце, који припадају научној, културној и духовној елити српског народа.
Председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета Александар Чотрић нагласио је:
- Окупили смо се по 22 пут код споменика генералу Михаиловићу који на овом месту постоји пуних 20 година. Овај споменик је покушала да уништи Мирјана Марковић, када су јуришници ЈУЛ-а за време владавине режима њеног супруга претестерисали бронзаног Чичу. Ми смо споменик обновили и вратили на своје место. Пре неколико дана неки нови јуришници насрнули су на заставу Српског покрета обнове и сломили су јарбол на којем је био истакнут наш барјак. Ми смо заставу СПО поново поносно истакли да лепрша на сунцу и ветру и да свима сведочи о неуништивости идеја за које се СПО бори више од две деценије. Ова застава краљевско-плаве боје је симбол борбе за Истину, Правду и Слободу. Ми смо странка Вере, Љубави и Наде, а од овог Тројства не постоји ништа јаче.
Чотрић је указао на данашње насртаје на Српски покрет обнове, упоредивши то са временом комунистичких злочина над српским народом:
- И као што комунисти на крају Другог светског рата и по његовом завршетку, иако су убили више од сто хиљада невиних људи, иако су кроз њихове затворе и логоре прошле стотина хиљада часних људи, нису успели да убију слободарски, родољубиви и демократски дух српског народа, тако ни данас, нас настављаче и поштоваоце традиција Равногорског покрета, неће успети да застраше, поколебају, преваре, претопе или униште.
- Поштујемо и настављамо традиције Равногорског покрета зато што су се његови припадници борили против фашизма, највећег зла двадесетог века, као и против бољшевизма који је донео многобројне патње грађанима Србије – поручио је Чотрић.
- Покрет генерала Михаиловића био је прозападно оријентисан, залагао се вишепартијски систем, поштовање демократских вредности, људских слобода и права, као и за обнову монархије, што је био израз тежњи највећег броја становника Краљевине Југославије – подсетио је председник Асоцијације.
- Ми смо били главна снага која се одупирала погубној политици Слободана Милошевића деведесетих година прошлог века. Ми ћемо данас бити главна брана свим покушајима настављача, како њихов председника сам каже, „Титове партије“, који би да нас врате у време Слободана Милошевића, па још даље у време Јосипа Броза, односно Голог отока, принудног откупа, отимања имовине, убијања невиних људи, прогона Српске православне цркве, затварања политичких неистомишљеника, уништавања привреде и села, мучења и прогона српских домаћина, економски пропалих експеримената названих планска привреда и социјалистичко самоуправљање, политике несврставања и културне и духовне пустоши коју су за собом оставили – рекао је Чотрић.
- Сваки град, или веће насеље у Србији, носи у сећању страшне злочине црвеног терора. На то нас подсећају и опомињу Багдала код Крушевца, Славник поред Лесковца, Метино брдо код Крагујевца, Вистад у Ваљеву, Бањица, Лисичји поток и многобројна друга места у Београду, Краљевица код Зајечара, Дечани на Косову, Бубањ код Ниша, Змијанац код Бољевца, обала Мораве у Чачку, Параћин, Савски мост код Шапца и многа друга места масовних погубљења.
Они би сада да враћају Титове споменике и називе градовима који су се по њему звали, а суду би да забране рехабилитацију генерала Михаиловића.
То никада нећемо дозволити! – поручио је Чотрић.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Wednesday, May 16, 2012
Dokazi protiv Draže bili lažni! / "Novosti" May 15, 2012
Novosti
E.RADOSAVLjEVIĆ
15. maj 2012. 20:58
May 15, 2012
Kako je iskonstruisano suđenje generalu Draži Mihailoviću. Dr Josip Hrnčević, javni tužilac FNRJ, otkrio da je Ozna falsifikovala Dražina pisma
PRVI javni tužilac nekadašnje FNRJ dr Josip Hrnčević, kome je optužnica protiv Dragoljuba Mihailovića i njegovih saboraca izmakla iz ruku samo zato što nije bio u Beogradu kada je pokrenut postupak, otkrio je u svojim memoarima da je tužilaštvo podnosilo lažne dokaze protiv Draže.
U dnevniku do kog je došla Državna komisija za utvrđivanje okolnosti pod kojima je streljan komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Hrnčević je celo jedno poglavlje posvetio Draži. Između ostalog je i napisao:
- Otvoreno je, izgleda, ostalo i pitanje autentičnosti dva pisma Draže Mihailovića od 15. aprila, 1945. godine. Jedno je bilo upućeno Ranku Brašiću i sadržavalo poruku za ekselenciju Antu Pavelića o čvršćem povezivanju ustaša i četnika u njihovoj zajedničkoj borbi protiv partizana.
Drugo je glasilo na nadbiskupa Alojzija Stepinca u kome ga Draža Mihailović moli da svojim autoritetom poradi na aktiviranju svih nacionalnih snaga hrvatskog naroda u borbi protiv boljševizma.
Nije, dakle, isključeno da je ta pisma Mihailoviću neko podmetnuo - priznaje i sam prvi tužilac bivše Jugoslavije.
Da je blanko papire samo sa pečatom i potpisom delio i šakom i kapom, priznao je i sam Mihailović tokom suđenja, kada ga je o tome propitivao jedan od njegovih branilaca Nikola Đonović.
Draža je priznao da je davao „i legitimacije i blanko potpise“, a da se dokazi o tome nalaze u depešama za inostranstvo u kojima je, kako je rekao, „često puta objavljivano da je izgublljen“ njegov blanko potpis.
- Jedan blanko potpis otišao je čak i Nemcima - rekao je Draža na suđenju.
Komandant jugoslovenske vojske u otadžbini oštro je negirao sa optuženičke klupe da su neka dokumenta koja mu je tužilaštvo stavilo na teret, izašla iz njegovog pera.
- S obzirom na sve to, suđenje Draži Mihailoviću trebalo je da bude, a to je u stvari i bilo, suđenje režimu stare Jugoslavije i izbegličkoj vladi - zaključuje Hrnčević u memoarima.
- Njegovim hapšenjem u rukama vlasti se našao pukovnik bivše jugoslovenske vojske koji je u toku rata bio proizveden u čin armijskog generala, ministra vojnog kraljevske vlade u inostranstvu i načelnik štaba Vrhovne komande, tzv. jugoslovenske vojske u otadžbini. Svakako najznačajnija vojna i politička ličnost starog režima i najopasniji neprijatelj NOP i nove Jugoslavije.
KOMISIJA NAŠLA BLANKO PAPIRE
TRAGAJUĆI za blanko dokumentima koja su pominjali Mihailović, Đonović i Hrnčević, Državna komisija je došla i do Vojnog arhiva u Beogradu. Tamo je pronašla prazne papire na kojima se jasno vidi Mihailovićev potpis napisan ćirilicom, a sa leve strane pečat u čijem unutrašnjem krugu piše „Gorski štab br.1“, a u spoljašnjem „Komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini“.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.293.html:379926-Dokazi-protiv-Draze-bili-lazni
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Draža osuđen pre kraja suđenja / "Novosti" May 11, 2012
Novosti
E. R.
11. maj 2012. 20:57
Proces rehabilitacije Draže Mihailovića: Utvrđeno da je zabranjeno svedočenje američkih pilota koje su spasili četnici. Beleške sa suđenja skraćene, a Dražina odbrana prepričana
FOND maršala FNRJ zabranio je, 28. marta 1946. godine, američkim pilotima koje je spasao četnički komandant Dragoljub Mihailović da svedoče na suđenju u njegovu korist.
Pored toga, ovi, najnoviji dokazi do kojih je došla Državna komisija za istraživanje streljanja komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, pokazuju i da je Draža bio osuđen na smrt dva meseca pre početka suđenja.
- Vlada SAD poslala je dopis Ministarstvu inostranih poslova FNRJ u kom navodi da je Mihailović "vodio borbu protiv okupatora i spasio veliki broj pilota koji žele da svedoče pred sudom" - otkrio je u petak na suđenju predsednik Komisije Slobodan Marković.
Međutim, jugoslovenske vlasti su u pismu američkim, odgovorile da bi piloti, ako bi se pojavili na suđenju, mogli i sami da odgovaraju.
- Vlada Republike namerava da zamoli otpravnika poslova SAD u Beogradu da povuče gornju notu zato što ne bi želela da uplitanjem stranih svedoka koji bi se tokom procesa morali pojaviti kao saučesnici optuženog, remeti dobre prijateljske odnose između dve zemlje - odgovorila je FNRJ. - Zločini prema narodima Jugoslavije za koje odgovara izdajnik Dragoljub Mihailović su toliko krupni i strašni da se ne bi smela voditi diskusija da li je kriv ili nije.
Marković je izjavio i da je Ozna pre početka suđenja Mihailoviću imala brojne prazne papire sa njegovim potpisima i pečatima. Zbog toga se, kako je objasnio, dovodi u pitanje svaki dokument sa Dražinim potpisom koji je tužilac Miloš Minić predao sudu.
U sudnici je saslušan i audio-snimak dela završne reči Mihailovića koji je potom upoređen sa stenografskim beleškama pronađenim u Vojnom arhivu. Ispostavilo se da su beleške skraćene za četvrtinu, a negde je, umesto direktnih reči optuženog, njegova odbrana samo prepričana.
Ročište će se nastaviti 22. juna, kada bi trebalo da svedoče Kosta Nikolić, Bojan Dimitrijević i Veselin Đuretić.
NEKOM SMETA I MRTAV ČIČA
ULAZ u zgradu suda u petak kao da je "najavljivao" suđenje nekom okorelom kriminalcu, a ne rehabilitaciju Čiče koji je mrtav već šest i po decenija. Policija je čuvala ulaz, ali i dve okupljene grupe - četnike koji su pevali četničke pesme i klicali Draži, Vijislavu Šešelju, Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, i "Žene u crnom" koje su nosile transparent "Rehabilitacija zločinca je saučesništvo u zločinu".
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.290.html:379400-Draza-osudjen-pre-kraja-sudjenja
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
HRH Crown Prince Alexander II decorates Mr. Bora Dragasevich of Toronto, Canada with the Order of the Crown First Degree / Негово Краљевско Височанство Престолонаследник Александар II одликовао је г-дина Бору Драгашевића из Торонта, орденом Круне I степена
From www.royalfamily.org
Mr. Bora Dragasevic, distinguished activist in sphere of publicism,
historiography, and all aspects of Serbian Diaspora life in North America
with HRH Crown Prince Alexander II May 12, 2012
g-din Bora Dragašević, istaknuti aktivista u domenu publicistike,
istoriografije i svih aspekata života srpske dijaspore u severnoj Americi
i NJ.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II May 12, 2012
Mr. Jovan Dragasevic, son of Mr. Bora Dragasevic, Mr. Bora Dragasevic,
HRH Crown Prince Alexander II,
Ms. Draga Dragasevic, spouse of Mr. Bora Dragasevic
May 12, 2012
g-din Jovan Dragašević, sin g-dina Bore Dragaševića, g-din Bora Dragašević,
NJ.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar II,
g-dja Draga Dragašević, supruga g-dina Bore Dragaševića May 12, 2012
Mr. Bora Dragasevic with friends and family
accompanied by HRH Crown Prince Alexander II
May 12, 2012
g-din Bora Dragašević sa porodicom I prijateljima
u društvu NJ.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra II
May 12, 2012
Belgrade, 12 May 2012 – His Royal Highness Crown Prince Alexander II decorated today Mr. Bora Dragasevic from Toronto with the Order of the Crown First Degree at the Royal Palace. The ceremony was attended by Mr. Dragomir Acovic, member of the Privy Council, relatives and friends of Mr. Dragasevic and the media.
Mr. Dragasevic was awarded for his several decades of activities in “leading organizations of the Serbian Diaspora, managing Radio Sumadija, presiding over the Serbian National Shield of Canada Organization, and publishing many works in the domain of historiography, and all aspects of the Serbian Diaspora in North America”.
Њ.К.В. ПРЕСТОЛОНАСЛЕДНИК АЛЕКСАНДАР II ОДЛИКОВАО ГОСПОДИНА БОРУ ДРАГАШЕВИЋА ИЗ ТОРОНТА
Београд, 12. мај 2012. – Негово Краљевско Височанство Престолонаследник Александар II одликовао је г-дина Бору Драгашевића из Торонта, орденом Круне I степена данас у Краљевском Двору. Церемонији су присуствовали г-дин Драгомир Ацовић, члан Крунског већа, рођаци и пријатељи г-дина Драгашевића, као и представници медија.
Г-дин Драгашевић одликован је за „вишедеценијске активности на руковођењу организацијама српских исељеника, на управљању радио Шумадијом, на председавању Српском народном одбраном, и другим активностима у домену публицистике, историографије и свих аспеката живота српске дијаспоре у северној Америци“.
*****
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
*****
Subscribe to:
Posts (Atom)














