Tuesday, November 15, 2011

Orvel branio Dražu / "Vecernje Novosti" November 11, 2011

Vecernje Novosti
B. ĐORĐEVIĆ
11. novembar 2011. 20:59

Engleski pisac u predgovoru “Životinjskoj farmi” pomenuo generala Mihailovića. U tekstu osudio autocenzuru britanske inteligencije kada je u pitanju kritika SSSR-a


George Orwell (left) / General Mihailovich (right)

AKO sloboda uopšte nešto znači, znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele da čuju. Ove reči zapisao je veliki engleski pisac i novinar Džordž Orvel u zaključku teksta “Sloboda štampe”, koji je nameravao da objavi kao predgovor “Životinjskoj farmi”. Takav predgovor nije prošao cenzuru i objavljen je prvi put tek 1972. godine u nedeljniku “Tajmsov književni dodatak”.

Orvel je “Životinjsku farmu” napisao kao satiru na Sovjetski Savez, kao antistaljinističku alegoriju. Predgovor je sastavio kao osudu autocenzure kod britanske inteligencije, kada je u pitanju kritika Staljina i Sovjetskog Saveza, ratnog saveznika. Kobna činjenica u vezi sa književnom cenzurom u Engleskoj, naglasio je Orvel, je u tome što je ona u velikoj meri dobrovoljna.

Za nas je posebno zanimljiv deo predgovora u kome pominje odnos britanske štampe prema Draži Mihailoviću. Orvel govori o servilnosti sa kojom je veliki deo engleske inteligencije progutao i ponavljao rusku propagandu od 1941. godine. U vezi sa svim kontroverznim pitanjima, kaže Orvel, rusko stanovište prihvatano je bez rezerve, bez provere i zatim objavljivano uz potpuno zanemarivanje istorijske istine i intelektualne pristojnosti. Ono što se zahteva, dodaje on, je nekritičko divljenje sovjetskoj Rusiji. Svaku ozbiljnu kritiku sovjetskog režima nemoguće je objaviti.

- Posebno očigledan slučaj bio je u vezi sa pukovnikom Mihailovićem, vođom jugoslovenskih četnika - piše Orvel. - Rusi, koji su imali svog jugoslovenskog štićenika u liku maršala Tita, optužili su Mihailovića za saradnju sa Nemcima. Ovu optužbu je odmah preuzela britanska štampa: Mihailovićeve pristalice nisu dobile nikakvu šansu da odgovore, a činjenice koje su u suprotnosti sa optužbom, jednostavno nisu objavljivane. U julu 1943, Nemci su ponudili nagradu od 100.000 zlatnih kruna za hvatanje Tita i istovetnu nagradu za hvatanje Mihailovića. Britanska štampa je bila “zapljusnuta” tekstovima o nagradi za Tita, dok su samo jedne novine, sitnim slovima, pomenule nagradu za Mihailovića: i optužbe za saradnju sa Nemcima su se nastavile.

Orvel je kao primer naveo i slučaj kada je Bi-Bi-Si proslavljao dvadesetpetogodišnjicu Crvene armije, bez pominjanja Trockog. “Ovo je bilo tačno kao kada bi se podsećali bitke kod Trafalgara bez pominjanja Nelsona, ali nije pobudilo nikakav protest engleske inteligencije”, naveo je Orvel.

Ideju za “Životinjsku farmu” Orvel je dobio 1937, posle nekoliko godina provedenih u Španiji, tokom građanskog rata, gde se borio na strani republikanaca. Roman je završio tek krajem 1943, za svega nekoliko meseci, i bio je svestan da sa objavljivanjem neće ići lako. Odbila su ga u startu četiri izdavača, od kojih jedan posle “konsultacija” sa Ministarstvom za informisanje. “Životinjsku farmu” objavio je tek 1945.

Po rečima profesora engleske književnosti Zorana Paunovića, nije neobično što je roman “Životinjska farma” naišao na takav odjek i prijem u Engleskoj i pre nego što je objavljen, zato što ga je Orvel i pisao sa izrazitim političkim ambicijama.

- Na neki način dobio je ono što je tražio. Ono što nije tražio bila je cenzura. Još kada je dobio ideju za taj roman, shvatio je šta se desilo sa komunizmom. Napisao ga je u vreme kad je Staljin već drugačije gledan, i u Engleskoj su mu rekli da još nije vreme za taj roman. Ipak, uspeo je da ga objavi, međutim, sa utišanim odjekom i priličnim rezervama kad je reč o kritici. Kad je neko delo politički nepodobno i problematično u nekom trenutku, da se ne bi demonstrirala cenzura u potpunosti, onda se njegova recepcija na neki način osujeti. To je bio slučaj u velikoj meri sa Orvelovom “Životinjskom farmom” - kaže Paunović.

SKRIVANJE PORUKE

I u socijalističkoj Jugoslaviji ova knjiga je čitana na iskrivljen način. U jednom “Bigzovom” izdanju “Životinjske farme”, podseća prevodilac Zoran Paunović, pogovor je kratak ali je potpuni falsifikat.

- Nigde se ne spominje SSSR, nego Velika Britanija, kao da je delo napisano kao satira na Veliku Britaniju. Kod nas je knjiga čitana sa nekom vrstom pomerene perspektive, zamagljivanja onoga što ta knjiga u osnovi jeste - pamflet protiv boljševičke Rusije, pamflet u kome je hteo autor da pokaže da su oligarhije jedno te isto, kad je reč o fašizmu i o komunizmu. Da je samo pitanje trenutka u istoriji kada će fašizam i komunizam postati jedno, jer se svode na vladavinu i teror manjine nad većinom - kaže Paunović.




*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

No comments:

Post a Comment