Friday, April 22, 2011

U.S. Army Air Corps Lt. Thornton L. Carlough: Memoir of WWII experiences and rescue by the Mihailovich Chetniks


Lt. Thornton L. Carlough
1944

Veterans History Project
Central Connecticut State University

Thornton L. Carlough

Born: 09/29/1920

Died: 04/05/2008

Branch: U.S. Army Air Corps.

War Served: WWII

Rank: Lieutenant

Served In: Italy; Eastern Europe (Balkans)


*****

Veterans History Project Digital Archive

Title: Audio recording of Thornton L. Carlough, memoir of war experiences recorded [200?]

Description: Audio recording of an oral memoir by Thornton Carlough. Carlough recounts the story of his military service in the U.S. Army Air Corps during WWII. He was a co-pilot on the "Lucky Strike" in the 460th Bomber Group stationed in Italy. On April 15, 1944 his crew was forced to parachute out of the plane as it went down following a mission. Carlough ended up in Bulgaria, as a POW, before escaping with one of his crewmates into Yugoslavia. There the Chetniks (a political group loyal to the monarchy) assisted him in travelling across Yugoslavia to avoid being captured by the Germans. During the interview, Carlough describes in great detail his experiences as a POW, as well as his experiences with the Chetniks. He returned home and was discharged in 1945.

Coverage: 1943-1945

Date Original: [200?]

Digital Format: audio/x-ms-wma

Duration: 01:52:08

Contributors: Carlough, Thornton L.

Software: Windows Media Player required for viewing

Access Restrictions and Permissions: No access restrictions. For permission to reproduce contact Central Connecticut State University, Center for Public Policy and Social Research at (860) 832-2976

Image Identifier: VHP2009.37

Creator/Owner: Carlough, Thornton L.

War or Conflict: World War II, 1939-1945

Branch of Service: United States. Army Air Corps

Unit of Service: 460th Bombardment Group. 761st Squadron.

Rank: Lieutenant

Status: Veteran

Subject: Vietnam War, 1961-1975-Personal narratives, American
Veterans -- Connecticut
Prisoners of war
World War II, 1939-1945 -- Underground movements -- Yugoslavia

Geographic Location: Yugoslavia, Italy, Bulgaria

Publisher: Central Connecticut State University. Center for Public Policy and Social Research

Language: English

Relation: Veterans History Project (U.S.)

Type of Resource: Moving image

Citation: Thornton L. Carlough Papers. VHP2009/37. Veterans History Project; Central Connecticut State University, Center for Public Policy and Social Research.

http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:nhbHWqke_GkJ:content.library.ccsu.edu/cdm4/item_viewer.php?CISOROOT%3D/VHP%26CISOPTR%3D5885%26CISOBOX%3D1%26REC%3D8+thornton+carlough+chetniks&cd=2&hl=en&ct=clnk&gl=us&source=www.google.com


*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Thursday, April 21, 2011

Kalabić mrtav ubio Dražu?! / ALO! / April 20, 2011



Alo! Vesti
B.P.
Sreda - 20.04.2011
Wednesday - April 20, 2011


Nikola Kalabic

Potomci Nikole Kalabića ogorčeni nalazima vladine komisije

Po ko zna koji put u proteklih više od pola veka, u porodici jedinih potomaka Nikole Kalabića, bliskog saradnika generala Draže Mihajlovića, zavladalo je ogorčenje i nemir.

Ovog puta, razlog su nalazi Komisije za utvrđivanje istine o čuvenom Čiči i tvrdnja da je u njegovom zarobljavanju i egzekuciji učestvovao Nikola Kalabić, iako je on poginuo šest meseci ranije?!

- Ceo život plačem i patim zbog te neistine. Gde su dokazi te komisije za to što tvrde? Jako neozbiljno, istorijski i ljudski nekorektno - kaže Kalabićeva unuka Vesna Dragojević-Kalabić.

Da je nalaz Komisije apsurdan pokazuje dokument kojim je sudski utvrđena Kalabićeva smrt, a koji bitno negira „istinu“ koju su oni otkrili. Naime, krajem prošle godine u Osnovnom sudu u Valjevu doneto je rešenje, kojim je utvrđeno da je Kalabić ubijen 19. januara 1946. na izlasku iz Degurićke pećine, pri probijanju obruča Ozne. Rešenje je doneto na osnovu svedočenja prote gornjomilanovačke parohije u penziji Mijaila Danilovića, kome su to preneli preživeli članovi tadašnje Kalabićeve pratnje.

- Ne mogu da verujem da se ponovo i na takav način provlači takva priča! Moj deda je bio patriota, vrlo obrazovan i ugledan čovek za ono vreme i zakletva mu je mnogo značila. Nikada ne bi izdao kralja i otadžbinu, a pogotovu ne najbližeg saradnika i prijatelja, kome se zakleo! - dodaje Kalabićeva unuka.

U izjavi za „Alo!“, ona kaže da ne veruje ni u ostale nalaze komisije.

- Žalosno je što mi i posle 65 godina živimo isto, u totalnom mraku. Ne zna se istina, pitanje da li će se ikada i znati - ogorčena je i Kalabićeva praunuka Jelena.

Kako kažu, njima je od čuvenog Kalabića ostao samo zlatni džepni sat i nešto fotografija, ali su zahvalni proti i ostalima koji su im pomogli u pokušaju da saznaju istinu o njegovoj pogibiji i speru ljagu sa svog imena, bar na ovaj način.


B. P.





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Wednesday, April 20, 2011

The Chetniks on the Air: Broadcasts on American Radio - Treasury Star Parade / By Carl Savich



To listen to the broadcast, please click on one of the links below:







Note: You may need to install "Quick Time" from Apple, Inc.
 in order to be able to listen to the broadcast.


*****


The Chetniks on the Air:
Broadcasts on American Radio


By Carl Savich
April 2011

Draza Mihailovich and the Chetnik guerrillas created an unprecedented sensation and frenzy in the U.S. in 1942 and 1943. This is reflected in their appearance in all phases of American media. They were featured on magazine covers, newspapers, comic books, and a major Hollywood movie. It was not long before they were featured on American radio.

The U.S. Treasury Department, the Radio Section of the War Savings Staff, made a radio recording, program 101, Treasury Star Parade, “The Chetniks”, starring Orson Welles and Vincent Price with David Broekman and His Orchestra and Chorus. The script was written by Violet Atkins. The record was made by the Allied Record Manufacturing Company of Hollywood, California. It was produced by William A. Bacher, the first producer of the show, who was a writer and radio producer whose credits included Maxwell House’s Showboat and Campbell’s Hollywood Hotel series produced in 1942 and 1943.

Created by the U.S. Treasury Department to stimulate sales of war bonds and stamps, Treasury Star Parade was produced in New York and Hollywood and syndicated to radio stations across the U.S. The program recruited major writers for radio such as Arch Oboler, Neal Hopkins, Violet Atkins, and others to write “patriotic” scripts based on the scenario “if Hitler won the war, America will have to expect…”

The radio series featured major American actors from Broadway and Hollywood such as Edward G. Robinson, Bette Davis, Lynn Fontanne, Lionel Barrymore, Henry Hull, Fredric March, Alfred Lunt, Vincent Price, and Orson Welles. Actress Jane Froman was a frequent contributor to the show. These actors and many others donated their time in producing 15-minute performances to support the war effort. Musicians such as Bing Crosby, Kay Kyser, Bob Crosby, Harry James, Xavier Cugat, Fred Waring, and Ted Lewis, were also on the show.

Treasury Star Parade was broadcast three times a week. The radio program was syndicated to more than 800 radio stations in the U.S. The 15 minute episodes sought to “personalize” the war, to bring it home and into the living rooms of average Americans, by producing melodramatic and highly emotionally-charged dramatizations of the war. The objective was to shock and galvanize average Americans and to draw listeners out of their secure shells and comfort zones. The scripts were meant to make Americans experience and feel viscerally the trauma, anxiety, fear, and psychological terror of war. Average American citizens were to experience the war via the radio to simulate what U.S. troops underwent in combat. The U.S. Treasury Department also sponsored the Treasury Salute radio program to stimulate the sale of war bonds and stamps, to buy “more than before”. Treasury Salute featured biographies of members of the U.S. military forces and dramatized real events. In the 1950s, the radio program became known as Guest Star.

In Treasury Star Parade Program 101, “The Chetniks”, broadcast in 1942, Vincent Price was the narrator while Orson Welles played Dushan, a Yugoslav who recounts the German bombing and invasion of Belgrade on Palm Sunday on April 6, 1941. He describes the Chetniks and guerrilla leader Draza Mihailovich on whose head the Nazis placed a reward of 10 million dinars. Dushan’s wife Jovana is killed in the bombing. He recounts how the Serbian Orthodox had endured 500 years of “slavery” under the Ottoman Turks. Dushan joins the Chetnik guerrillas under Draza Mihailovich. They are determined and steadfast in their resistance to Nazi occupation.


Orson Welles

Vincent Price

“The Chetniks” is a “story of unconquered Yugoslavia”. Dushan is a leader of Chetnik guerrillas. Their “destiny” is “to free Yugoslavia”. In the opening scene of the radio drama, Chetniks are sworn in and take the oath or pledge. Their goal is to free Yugoslavia of the Nazi occupation troops “and God lives again in Yugoslavia”. When you join the Chetniks you are regarded as dead, striking your name from the list. Chetniks carry a gun, a cartridge, a knife, and a vial of poison.

Jovana is Dushan’s wife. At a fair, in a flashback, a pledge by Jovana and Dushan is made to each other and to the land of Yugoslavia. Dushan as a child herded sheep. They both grew up as Yugoslavs after the creation of the new country following World War I.

Dushan recounts that “we were the free generation” that was “growing with free Yugoslavia” that was “fed on the history of the old and the new Yugoslavia” with “500 years of unceasing war against slavery … and 25 years of freedom as dear as our blood.” On his marriage day, Dushan went to Belgrade where he was a shopkeeper. His wife Jovana, 19, pregnant, was killed during the German bombing of April 6, 1941. She had asked: “Why should war come to little people like us?” The German bombing was on “Palm Sunday when the Nazi planes came to Belgrade.” Welles pronounces the name of the city as “Belgrad”. He and others join “Draza Mihailovich’s ‘island of freedom’”. He says that “200,000 free men live now in the mountains”. He states that “this is our army, Draza Mihailovich’s army”, an “army of shadows”, “yes, Mihailovich’s Chetniks”.

Dushan recounted the Belgrade coup and the rejection of the pact with Nazi Germany by the Yugoslav people. The Yugoslav people said “no, no, no” to Adolf Hitler. Dushan emphasized the determination of Yugoslavs to continue the resistance to Nazi occupation: “If a people desire freedom, weapons will grow in their hands.”

After the radio play concludes with a fervent and emotional crescendo, Vincent Price then makes a call for war bonds and stamps. “This is your country—keep it yours.” He suggests that each person donate 10% of their income to buy bonds and stamps and 10% more if they can afford to.

The show was not without controversy, however, because the government was involved in radio programs that were meant to sell a particular agenda. The program had the approval of the Office of War Information (OWI). The program presented World War II as a just war fought by a democratic nation of citizen-soldiers who were free and equal. This was misleading. The members of the U.S. armed forces were conscripted. The Army was divided based on race. The U.S. policy towards the Japanese was racist. Thousands of Japanese-American citizens were rounded up and placed in internment camps. The show emphasized “American values” of fair play and support for the underdog.

Many criticized the show for being “jingoistic” and relying on “propaganda” techniques. But Treasury Star Parade was no different than the other major dramatic productions of World War II, such as Casablanca (1942) and Mrs. Miniver (1942) in terms of style or technique. Philip G. and Julius J. Epstein’s screenplay for Casablanca relies on emotion and “patriotism” and “nationalism” to an equal if not greater degree than does “The Chetniks”. The screenplay for Mrs. Miniver by James Hilton, George Froeschel, Claudine West, and Arthur Wimperis, based on the character created by Jan Struther, is almost identical to “The Chetniks” radio play by Violet Atkins. A central scene in Mrs. Miniver is the destruction of a church by Nazi bombers. Similarly, in “The Chetniks”, Dushan and Jovana witness the bombing of a Serbian Orthodox church in Belgrade. Neither Casablanca nor Mrs. Miniver is an objective, unbiased analysis and examination of all sides to the conflict. Instead, a single, biased perspective or viewpoint is proffered. Mrs. Miniver won six Academy Awards including Best Picture. Casablanca won three Academy Awards including Best Picture. “The Chetniks” radio play has to be seen in this wider context as a reflection of a drama set during a global war, World War II.

A second radio play on Draza Mihailovich and the Chetniks was produced by Radio Reader’s Digest. On September 27, 1942, a half hour segment entitled “Fight of the Chetniks/The Lost Gold Piece” was broadcast on the radio series Radio Reader’s Digest starring Vincent Price, Joseph Schildkraut, and Henry Hull. Radio Reader’s Digest was on CBS on Sundays, 9:00-9:30 pm, sponsored by Campbell Soup. The host was Conrad Nagel until December 10, 1944 when he was replaced by Quinton Reynolds. The announcer was Ernest Chappell. Robert Nolan was the director. The orchestra was under Lynn Murray until December 3, 1944 when replaced by N. Van Cleef.


Reader's Digest, June 1942 issue
"The Fight of the Chetniks"

The radio program was based on an article in the June, 1942 issue of Reader’s Digest. The article was entitled “The Fight of the Chetniks” by Major Erwin Christian Lessner (1898-1959), reprinted from Free World. Lessner had been a decorated Austrian officer in World War I, a major who had received nine decorations for valor. He had fled to the U.S. after the Nazi takeover. Lessner recounted the Chetnik guerrilla movement led by Draza Mihailovich:”The most elusive foe the Nazis face is Draza Mihailovitch, who … today is famous as leader of a crafty and dauntless army of 100,000 Chetniki. … Their skill and bravery have aroused the admiration of the world.” He recounted how the Nazis offered a reward of “50,000,000 dinars—about $1,000,000” for the capture of Draza Mihailovich. Lessner recounted Chetnik guerrilla attacks on Shabac and Uzice in Serbia and assaults on Dubrovnik and Kotor in Dalmatia in 1941. He noted that the Chetniks control “almost 20,000 square miles of their country”. He described Draza Mihailovich as a proponent of guerrilla warfare who sought to wage an “invisible war” against the Nazi occupation troops. He concluded: “The Chetniks are in a position to serve the United Nations cause out of all proportion to their numbers.” At the time of writing, Lessner reported that Draza Mihailovich and his forces were attacking Sarajevo. Finally, he stated that “organized resistance continues throughout Serbia and none of the incredibly cruel reprisals visited by the Germans upon the innocent Serb population has affected the fighting ardor of the redoubtable Chetniks.”

Reader’s Digest represented grassroots America. Their appearance in that publication was indicative of the fact that Draza Mihailovich and the Chetniks had achieved widespread popularity among the general American public. They then were on the air, on American radio, being broadcast into the living rooms of America.


Carl Savich
April 2011


Lessner, Erwin Christian. “The Fight of the Chetniks”. Reader’s Digest, June, 1942, Vol. 40, No. 242, pp. 37-40.

MacDonald, Fred. Government Propaganda in Commercial Radio: The Case of Treasury Star Parade, 1942-1943. The Journal of Popular Culture, Volume 12, Issue 2, pp. 285–304, Fall, 1978.

Smith, Kathleen E. R. God Bless America: Tin Pan Alley Goes to War. University Press of Kentucky, 2003.


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Tuesday, April 19, 2011

Draža završio u nekoj toplani! / Vecernje Novosti / April 19, 2011

*****


Vecernje Novosti
D. MILJKOVIĆ
19. april 2011.
April 19, 2011
 
Nikola Ilić (86), bivši šef odseka UDBE za Leskovac, tvrdi da je četnički komandir zadavljen u zatvoru, a njegovi ostaci završili u nekoj od beogradskih toplana. Iliću istinu otkrio Krcunov šef kabineta



Nikola Ilić i njegovo svedočenje

DRAŽA Mihailović zadavljen je u zatvoru, a njegovi ostaci završili su u nekoj od beogradskih toplana - otkriva za „Novosti“ Nikola Ilić. Bivši šef odseka Udbe za Leskovac, rešio je, kaže, da progovori posle skoro sedam decenija ćutanja i skrivanja tajne „koju je nosio na duši“.

Istinu o stradanju četničkog komandanta, kako tvrdi Ilić, saopštio mu je 1957. godine „sada pokojni Vladimir Babić iz Bojnika, jedan od bivših šefova kabineta ministra unutrašnjih poslova Slobodana Penezića Krcuna“.

Ilić se, kako kaže, seća svake reči koju mu je Babić ispričao o tome kako je Mihailović završio:

- Draža nije ubijen ni sahranjen na Adi ciganliji. Nije streljan, već je udavljen u zatvoru. Dok je spavao, dežurni oficiri su mu navukli omču. Prethodno su ga naterali da popije više alkohola da bi se uspavao. Beživotno telo su umotali u ćebe i uz pomoć dva nemačka zarobljenika utovarili u kamion.

Ilić kaže da je očekivao da će Komisija za pronalaženje groba Dragoljuba Mihailovića dati realniji izveštaj o rezultatima istrage. Posle svega što se desilo, kako kaže, „ne želi da bude odgovoran ukoliko istina o jednoj od najvećih misterija naše novije istorije ode s njim u grob“.

- Prošle godine ispričao sam dr Momčilu Pavloviću da uzalud traže Dražin grob na Adi ciganliji, Lisičjem potoku ili Dedinju. Očekivao sam da objave da nemaju dokaze o tome gde je streljan i sahranjen. Pošto to nisu učinili, rešio sam da posle toliko godina progovorim i jednom stavim tačku na tu polemiku - kaže za „Novosti“ Nikola Ilić, koji je došao u naše leskovačko dopisništvo i istovremeno nam dostavio i pisanu izjavu.

U njoj on navodi „da je tu istinu čuo i pokojni Milutin Ristić, tadašnji načelnik leskovačke policije i da su razgovor sa Babićem vodili na Višoj školi za unutrašnje poslove“, a da je povod bio predavanje pukovnika Drecuna o hvatanju Draže Mihailovića.

Babić je tokom hapšenja i egzekucije Draže Mihailovića služio u jedinici Pete armije u Skoplju.

- On nije znao u koju beogradsku toplanu je telo odvezeno. Zna samo da je „ložač“ bio saradnik Ozne, kome je rečeno da je u ćebetu nemački zarobljenik.

Ilićeva ispovest samo je još jedna u nizu onih koje pričaju oni koji su „nešto čuli“ i kojima su „upućeni ljudi ispričali istinu o Draži“. Tako će, verovatno, biti sve dok se ne pronađu jaki argumenti koji će potvrditi gde je i kako ubijen Draža Mihailović i gde se nalaze njegovi posmrtni ostaci.


KOMISIJA

DRŽAVNA komisija za utvrđivanje istine o Draži Mihailoviću, posle višegodišnjeg rada, prošle nedelje je saopštila manje-više ono što se znalo u poslednjih šest decenija. Rečeno je da, iako nije pronađen nijedan pisani trag, da se na osnovu iskaza svedoka došlo do zaključka da je četnički komandant streljan na Adi ciganliji i da je tu njegova primarna grobnica. Konstatovano je da nije poznato da li su, i gde, odneti Dražini posmrtni ostaci. Najavljeno je da će teren na Adi biti skeniran kako bi se eventualno pronašli posmrtni ostaci Mihailovića, a potom izvršila i DNK analiza.





*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

МАМУРЛУК - Драган Крсмановић

*****


Код пијанства је најнепријатнија ствар мамурлук. Ону слатку занесеност, усплахиреност, једноставност и лакоћу замењује шум у глави, отежалост удова, болна јасноћа слика и постиђеност над, вече пре буђења, учињеним глупостима.

Хрватска је у шоку, суочила се са оним што смо ми знали још од раније а сада је јасно и целом свету. У темеље своје државе уградила је крв и кости недужних жртава. Њени хероји у ствари су злочинци који су жељу хрватског народа за сопственом државом злоупотребили за властити злочиначки подухват. Хрватско, шовинистичко пијанство завршило се мамурлуком.

Нажалост код нас опијеност још увек траје. Када се Српски либерални савет 4.априла обратио јавности са захтевом да „комисије за утврђивање чињеница о погубљењу и гробном месту генерала Драгољуба Михаиловића“ положи рачун није очекивао да ће држава тако брзо реалговати. Већ 14.априла на конференцији за штампу ова комисија али и „комисија за тајне гробнице стрељаних од 12.септембра 1944.године“ изашле су са својим саопштењима. Брзина за похвалу али не и садржај онога што је саопштено. Комисија за откривање гроба генерала Михаиловића дала је саопштење које се није одмакло од наших сазнања од пре пар година за које нам комисија ни није требала. Али чињеница да одговора нема и сама представља неки одговор. Како је могуће да се у некој земљи изврши смртна казна над бившим министром војске, а да о томе не буде сачуван било какав податак. Много је садржајнија била порука господина Слободана Марковића, председника комисије за тајне гробнице који је потврдио да је његова комисија дошла до спискова 24.000 људи погубљених од 12.септембра 1944. године. Посебно важно је храбро истицање да је „злогласна ОЗН-а у случају Михаиловића спровела монтирано суђење и ликвидацију под окриљем ноћи, а све уз заверу ћутања државног врха. Судило се не само Дражи Михаиловићу, већ и Краљевини Југославији и њеним савезницима, Великој Британији и САД-у“ (према извештају „Политике“ од 15.априла 2011. године).

Нама је познато како је монтиран процес генералу Михаиловићу и зашто је и како из политичких и идеолошких разлога реализовано његово погубљење. Сада видимо да је то познато и стручној и научној јавности.

Пијанство је завршено, остаје нам само да сачекамо зору. Да се и политичка елита у Србији суочи са истином и преко својих медија саопшти свим грађанима Србије. Пре више од 65 година, једна група разбојника је користећи патриотизам и жељу за слободом српског народа, покренула властиту борбу у којој је, крвљу и страдањем српског народа, уз борбу против фашизма водила грађански рат, у коме је поразила свог политичког противника. А онда је злочиначки без суђења уништила не само противника већ и оне за које је претпоставила да би то могли постати. Списак од 24.000 лица није коначан. Српски либерални савет прати рад комисије и настојаће да да свој допринос откривању пуне истине. Јер време је да се суочимо са оним што је заиста било. Док се не открије пуна истина још ће међу нама бити оних који ће веровати „да смо их премало побили“ и да је ОЗН-а требала само још неколико хиљада више да побије па да би непријатеља нестало. Идеје социјалне правде, солидарности и једнакости неће и не могу нестати. Не треба да нестану ни друге политичке идеје. Морају нестати они који су за ове али и за било које друге политичке идеје спремни да газе у крви и чине злочине.

Шта додати ономе што је блаженопочивши патријарх Павле рекао о геноциду: „Ако велика Србија треба да почива на геноциду боље да је нема. Ако и мала Србија треба да почива на геноциду боље да је нема. Ако и мој живот треба да почива на геноциду боље да и мене нема“. Само тако Србија може закорачити уздигнута чела у друштво европских народа.

Социјалистичка Југославија је пропала јер је у својим темељима имала лаж и злочин. Ни полет и рад милиона њених грађана није могао да надокнади прећутани Јасеновац, Јадовно, Коричку јаму, безгробу војску генерала Михаиловића , разбаштињеног сељака и замандаљене цркве.

Другови из СУБНОР-а време је да се определите који део традиција „народноослободилачког рата и социјалистичке револуције“ баштините. Да ли у ваш тефтер да допишемо и ове 24.000 недужно побијених (само је њих 1.650 осуђено пред војним судовима и то у поступку за који се може основано тврдити да није био поштен).

Господо из „социјалистичке интернационале“, ако се данас јасно не одредите према томе да ли је политичка корист оправдање за злочин, сутра и сами можете доћи под удар неког новог револуционарног заноса који ће брозовски упутити прекор правосуђу да се „држи закона као пијан плота“.



Драган Крсмановић
Чллан Српскога либералнога савета
April 18, 2011


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Monday, April 18, 2011

RTV Studio B Najave emisija Utorak, 19.04.2011. u 21:00 U Centru - Tema: "Draža Mihajlović" / "RTV Studio B" Program, Tuesday April 19, 2011 at 2:00 p.m. CST / 3:00 p.m. EST - Theme "Draza Mihailovich"





Najave emisija



U CENTRU


Utorak, 19.04.2011. u 21:00


Hoće li, posle otkrića gde je ubijen, ikada biti pronađene i kosti Draže Mihajlovića?


Na osnovu čega komisija za otkrivanje istine o bivšem četničkom vođi, zaključuje da je, pored partizanskog, i četnički pokret bio antifašistički?


Zašto je važno da saznamo kakva je sudbina Draže Mihajlovića?


Koliko ljudi su komunisti ubili neposredno posle rata, bez suđenja?


Zašto je istorija toliko važna Srbima i da li se po zanimanju za prošlost razlikujemo od ostatka sveta?


Da li smo nešto naučili iz istorije?


Koliko su mitovi na kojima smo odrasli podsticaj, a koliko opterećenje u izgradnji budućnosti i u Srbiji?


Gosti emisije U CENTRU:


SLOBODAN G. MARKOVIĆ, član Komisije za utvrđivanje istine o Draži Mihajloviću


BOŠKO JAKŠIĆ, novinar Politike


MOMČILO PAVLOVIĆ, direktor Instituta savremene istorije


Autor:Đorđe Mićić


http://www.studiob.rs/tv/tvprogram.php?dan=utorak


http://www.studiob.rs/tv/emisije.php?id=2


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Friday, April 15, 2011

Ključni engleski papiri o Draži / Vecernje Novosti / April 15, 2011

*****


Vecernje Novosti
V. C. S.
April 15, 2011


Komisija za istinu o Dražinom pogubljenju podnela sudu dokaze za postupak rehabilitacije. Arhiva Forin ofisa dokazuje da je Mihailović učestvovao u borbi protiv fašizma


Suđenje Draži Mihailoviću

KOMISIJA za otkrivanje istine o pogubljenju Dragoljuba Mihailovića, tragajući za mestom gde je streljan i grobnicom, došla je do dokaza da je suđenje 1946. bilo montirano, i tu dokumentaciju poslala Višem sudu u Beogradu.

Papiri bi trebalo da pomognu u postupku Mihailovićeve rehabilitacije, potvrdio je za „Novosti“ jedan od članova Komisije, istoričar Slobodan Marković. On je dodao da je reč o poverljivoj dokumentaciji britanskih obaveštajaca, koja je Komisiji stigla u septembru prošle godine iz londonskog Nacionalnog arhiva.

U pitanju su „papiri“ Forin ofisa na 150 strana, u kojima se, pored prepiske britanskih diplomata i njihovog Ministarstva spoljnih poslova, nalaze i zapisnici sa suđenja Mihailoviću.

Tu su i stenogrami sa sednice Doma lordova, 26. jula 1946, gde se govorilo o Mihailovićevoj antifašističkoj borbi.

Dokumentacija, po Markovićevim rečima, takođe pokazuje da je suđenje bilo farsa, da nisu poštovane osnovne procedure, da branioci nisu imali vremena da se upoznaju sa dokumentacijom, da je odbacivan svaki njihov prigovor, da se Josip Broz direktno mešao u tok procesa.

Sve ovo moglo bi da utiče na proces rehabilitacije koji je, u decembru 2006, pokrenuo Mihailovićev unuk Vojislav. U februaru 2009. zahtev su podneli i Srpska liberalna stranka i nekoliko udruženja političkih zatvorenika. Ideji da general bude rehabilitovan suprotstavili su se Subnor, Društvo za istinu o NOB-u i Savez antifašista Srbije.

U Srbiji je, inače, prema podacima Ministarstva pravde, od 2006, kada je na snagu stupio Zakon o rehabilitaciji, do danas, sudovima podneto oko 2.800 zahteva, a 80 odsto je rešeno.

U Beogradu je za poslednjih pet godina podneto 857 zahteva, a rehabilitovana je 381 osoba. U proceduri je oko 350 predmeta. U Užicu su rehabilitovane 103 osobe, u Novom Sadu 99, u Šapcu 130, u Čačku 72, u Kragujevcu 55, u Nišu i Kraljevu po 51, u Valjevu 47.

Među rehabilitovanima su Dragiša Cvetković, Slobodan Jovanović, Đoka Dunđerski, Žanka Stokić, Dragiša Vasić, Borislav Pekić, Dragoslav Mihailović... Zahtevi su podneti i za kneza Pavla Karađorđevića, Milana Stojadinovića i Milana Nedića, ali bez epiloga.

LIKVIDIRANO 24.000 NEVINIH

PREMA podacima istoričara Srđana Cvetkovića iz Instituta za savremenu istoriju, od kraja rata do 1987. osuđeno je čak 118.000 ljudi, a brojka onih koji su likvidirani bez presude daleko je veća. Državna Komisija za otkrivanje tajnih grobnica streljanih posle 12. septembra 1944. do sada je identifikovala imena 24.000 nevinih ljudi likvidiranih posle rata. 




http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:327262-Kljucni-engleski-papiri-o-Drazi

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Подићи меморијални центар генералу Михаиловићу / April 15, 2011

*****

Реп. асоц. за неговање тековина Равногорског покрета




Председник Српског покрета обнове Вук Драшковић положио је данас венац на место погубљења генерала Драгољуба Драже Михаиловића на Ади Циганлији и затражио да се на том месту подигне Меморијални центар ратном команданту равногорског антифашистичког покрета.

„Вођа антифашистичког партизанског покрета има свој гроб и Меморијални центар у Београду, на Дедињу и сваког дана га посећују његови обожаваоци. Овде где је гроб генерала Михаиловића Србија мора да подигне његов меморијални центар, па нека време, народ и историја буду судија који ће изрећи коначну пресуду“, рекао је Драшковић.

Драшковић је истакао да је ово дан на који Србија и српски народ чекају 65 година, као и да ће место на коме је убијен Михаиловић постати место „свакодневног националног ходочашћа“.

„Откривена је врхунска тајна комунистичког победника у суровом грађанском рату, који је вођен између две антифашистичке гериле, партизанске и равногорске. Падом врхунске тајне, пашће и све остале тајне у Србији и изван ње, а нашем народу ће се указати стотине и стотине масовних губилишта и гробница сличних овој“, додао је Драшковић.

Према његовим речима, генерал Михаиловић борио се за Србију на Западу, а сукоб са партизанским покретом, настао је као последица борбе око питања „коме се окренути после рата - Совјетском Савезу или демократским, модерним западним земљама“.

Драшковић је додао да „данашњи дан није никакво копање по прошлости, ни враћање у прошлост, јер се у Србији и српском народу још бије та битка и још није одлучено куда ћемо“.



http://www.ravna-gora.org/index.php?option=com_content&task=view&id=273&Itemid=1


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Аутор Бранко Јевтић - ЈЕДАН САСВИМ ОБИЧАН СРБИН / Драган Крсмановић / April 2011

*****

Равногорске традиције не обухватају обавезно само гибаницу, јагњетину и шљивовицу. Има нас који верујемо да би у равногорске традиције, и због њих, требало наново истражити историју Другог светског рата на просторима старе и оне још старије Југославије. И након тога, на питања, дати озбиљне одговоре који се већ назиру кроз измаглицу времена.

Прошле године, обележавајући почетком маја годишњицу доласка генерала Михаиловића на Равну Гору, имали смо прилику да у Музеју погледамо изложбу аутора Бранка Јевтића на којој је он представио део резултата свог двадесетогодишњег рада на прикупљању података о борцима – припадницима Југословенске војске у отаџбини. Одлично конципирана изложба у којој су према формацијском саставу дати спискови преко 60.000 бораца. Тих мајских дана прошле године поред хиљада знатижељника изложбу су походили политичари, јавни радници и „богати појединци“.

Годину дана касније у издању Беокњиге и подршку Српског либералног савета баш уочи великог јубилеја, седам деценија од почетка антифашистичке борбе генерала Михаиловића појавила се књига „Ознаке Југословенске војске у отаџбини“. Аутор је поново Бранко Јевтић.


From left to right: Lt. Col. (USAF) Milton Friend,
Branko "Bane" Jevtic, and Dragan Krsmanovic
Serbia, October 26, 2010
Photo courtesy of Shirley and Milton Friend

Бранка Јевтића смо сретали и приликом посете господина Милтона Френда Србији када је био и неформални домаћин. У његовом „Горском штабу“ подно Рудника могли смо видети и живу равногорску легенду, Уроша Шуштарича – војводу Триглавског.


Branko "Bane" Jevtic with Lt. Col. (USAF) Milton Friend
Serbia, October 29, 2010
Photo courtesy of Shirley and Milton Friend


Био је увек на услузи адвокатској канцеларији Живановић у дивовској борби за рехабилитацију генерала Михаиловића.

Он је своје чинио а чиниће и надаље, тамо где институти не знају, где новинари не смеју, где министарства немају новца, научници знања а сви заједно вере и упорности.

А ми остали, шта да учинимо? Па ништа посебно, посетимо изложбу на Равној Гори, купимо књигу о ознакама ЈВуО и наравно помолимо се Свемогућем да заштити и подржи Бранка и оне сличне њему. Њихових имена нема у енциклопедијама, по њима се не зову улице, они нам се не кезе са плаката. Они само раде оно у шта верују.

Е због таквих за Србе и Србију има наде!



Драган Крсмановић
April 2011



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Ispravljena nepravda: Završen Drugi svetski rat i u Srbiji / Press Online / April 15, 2011

*****

Press Online
Veljko Miladinović
April 15, 2011


Istina... Ispravljena istorijska nepravda prema generalu Dragoljubu Mihailoviću

Državna komisija juče je zvanično saopštila da je Dragoljub Draža Mihailović ubijen 17. jula 1946. na Adi Ciganliji i da je više svedoka istaklo da mu je metak u glavu ispalio vođa streljačkog voda Božidar Đorđević Kundak



General Mihailovich, 1946, after being
captured by the Yugoslav communists.


Predsednik Komisije i zamenik Republičkog javnog tužioca Slobodan Radovanović otkrio je da su u istrazi kontaktirali sa Božom Kundakom, ali nije želeo da otkrije do kojih su saznanja došli od njega, jer, kako je rekao, ime Božidara Đorđevića trebalo je da ostane nepoznato javnosti.

Svedočenje oznaša

Istoričar Bojan Dimitrijević rekao je da više izvora upućuju da je on učestvovao u streljanju Draže Mihailovića, ali da Komisija ne može da zauzme stav da je to konačna istina.

- Treba imati u vidu da su čin likvidacije izvršili anonimni ljudi, koji su samo izvršavali posao koji im je država dodelila. Zapisnik o likvidaciji najverovatnije nije ni vođen - rekao je Dimitrijević.

Zamenik republičkog tužioca Radovanović je istakao da je ovim otkrićem državne komisije ispravljena istorijska nepravda i da Srbija treba da bude ponosna što je imala dva antifašistička pokreta.

Kako je Press već pisao, Komisija je do zaključaka došla na osnovu nekadašnjih svedočenja funkcionera Ozne Slobodana Krstića Uče, kao i četiri nova svedoka, među kojima je i svedočenje 91-godišnjeg oznaša koje je Press ekskluzivno već objavio.

Delovi iz svedočenja

- Dražu Mihailovića ubio je metkom u potiljak Boža Đorđević, koji je rukovodio streljačkim vodom na Adi Ciganliji u noći između 16. i 17. juna

- Draža je sahranjen u takozvanom ružičnjaku na Adi, gde se nekad nalazila ograda zatvora

- Zakopan je u raku dugačku pet metara i poliven živim krečom

- Posmrtni ostaci Draže Mihailovića premešteni su na Ratno ostrvo

- Sva vešanja obavljao je Ladislav Hart, dželat za vešanje u belim rukavicama

- Potpisali smo da nikad nikome nećemo pričati o događaju „pod teškim pretnjama"

Slobodan Homen, član Komisije i koordinator Vlade Srbije za odnose s javnošću, rekao je da je utvrđena primarna Mihailovićeva grobnica u blizini zidina nekadašnjeg zatvora na Adi (gde se danas nalazi spomenik sa petokrakom), a da postoje indicije da su posmrtni ostaci generala Mihailovića posle nekoliko meseci iskopani i preseljeni na drugo mesto.

- To je urađeno s ciljem da nikada ne budu pronađeni - rekao je Homen.

Slobodan Homen je najavio da će biti izvršeno skeniranje primarne lokacije na Adi Ciganliji.

Montirano suđenje

Komisija je istraživala dokumenta koja je uspela da nađe u vojnim arhivama i arhivama BIA. Na naše pitanje da li je utvrdila da je u likvidaciji Draže Mihailovića ispoštovana pravna procedura, istoričar Slobodan Marković je rekao da Komisija po tom pitanju nije zauzela jedinstven stav. Povod za razmimoilaženje članova Komisije je dokument iz delovodnog protokola prezidijuma FNRJ koji je Press juče objavio, a koji upućuje da je molba za pomilovanje Draže Mihailovića odbijena dva dana nakon obavljene egzekucije.

Ono što je nesporno utvrđeno jeste da je suđenje Mihailoviću bilo montirano i okončano na brzinu, posle čega je pogubljen na mestu izabranom tako da nikada ne bude otkriveno. Komisija je na osnovu raspoloživih podataka rešila još neke istorijske misterije, kao što je učešće Nikole Kalabića u hapšenju Draže Mihailovića.

Pored Komisije za otkrivanje istine o Draži Mihailoviću radila je i druga komisije zadužena za otkrivanje tajnih grobnica streljanih od 1944. do 1946. godine. Ta komisija je do sada utvrdila da je streljano više od 24.000 ljudi, i da će nažalost u svakom sledećem izveštaju taj broj biti veći.

Reakcije

Slobodan Homen, DS

- Podaci do kojih je došla Komisija ispravljaju veliku nepravdu prema generalu Mihailoviću. Ovo bi trebalo taj slučaj da stavi u istorijske udžbenike i da to više ne bude političko pitanje.

Aleksandar Jugović, potpredsednik SPO

- Ovo je velika pobeda Srbije. Preko dvadeset godina SPO se bori da skine anatemu koju su komunisti bacili na Srbiju, lažno predstavljajući generala Dražu Mihailovića, prvog antifašističkog gerilca u Evropi i njegove saborce kao izdajnike.

Radoš Ljušić, istoričar i funkcioner SNS

- Prvi put da je u sudu ili tužilaštvu neko nešto pametno rekao.

Meho Omerović, poslanik SDPS

- Stiče se utisak da je to najvažnije državno pitanje i jedini problem koji Srbija ima. Nijedna osmišljena medijska kampanja jedne stranke, u koju su nažalost uključeni i visoki državni funkcioneri, neće izbrisati istorijsku činjenicu da je taj čovek sarađivao sa okupatorom i da je odgovoran za strašne zločine.

Srđan Cvetković, istoričar

- Utvrđivanje istine o smrti Draže Mihailovića je na tragu rehabilitacije četničkog pokreta. Taj zakon je prošao na mala vrata i nije se dovoljno primenjivao. Istina o Draži dobija veliki publicitet i zato predstavlja važan korak u ispravljanju tih istorijskih nepravdi.



http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/158007/Ispravljena+nepravda:+Završen+Drugi+svetski+rat+i+u+Srbiji.html


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Drašković: Memorijalni centar Draži / B92 / April 15, 2011

*****

B92



Beograd -- Lider SPO Vuk Drašković položio je venac na mesto pogubljenja generala Dragoljuba Mihailovića i rekao da na tom mestu Srbija mora da podigne Memorijalni centar.


Drašković na današnjem pomenu Mihailoviću (Beta)

Drašković je naveo da će to postati mesto "nacionalnog hodočašća".

"Nadam se da će današnji dan biti most i za premošćenje zabluda srpskog naroda, mržnje, lutanja..", rekao je Drašković ocenjujući da je došlo vreme izmirenje na hiljade porodica koje su "pukle po šavovima podele Tito ili Draža".

Prema njegovim rečima, vreme, narod i istorija biće sudija koja će izreći konačnu presudu o ideološkom sukobu njih dvojice.

Današnji dan, kako je istakao, nije kopanje po prošlosti i vraćanje u prošlost, ali se i danas u Srbiji i srpskom narodu bije bitka kuda - da li smerom koji je pobedio 1945. ili smerom za koji se borio general Draža Mihailović, a za koji se u javnosti plasira laž da je njegov pokret bio izdajnički, kolaboracionistički.

"Oni koji su ga ganjali, zarobili i osuđivali bili su Srbi, onaj koji mu je ovde pucao u potiljak bio je Srbin, oni koji su posuli živi kreč po njemu bili su Srbi. Samo vrhovni nalogodavac nije bio Srbin", rekao je lider SPO.

On je kazao da se i danas konstrukcijama pokušava da natovari istorijska laž da je Draža Mihailović bio ono što nije bio.

"Da je pobedio Draža Mihailović, danas bi Jugoslavija bila evropska ustavna parlamentarna kraljevina, ne bi bilo tragičnog rata na kraju 20. veka i odavno bi bili u Evropskoj uniji i NATO alijansi", ocenio je Drašković.

On je rekao da se danas mnogi koji seju mržnju prema Hrvatima, Muslimanima, Albancima pozivaju na generala Dražu Mihailovića i govore da ga slede, a u stvari ga ne slede već ga "ubijaju".

"Puno je onih koji propovedaju otvorenu mržnju prema Evropi i Zapadu opet se pozivajući na Dražu Mihailovića. I oni ga sramote i ubijaju. Kao što su ga osramotili i oni Srbi koji su u nedavnom ratu činili ratne zločine i etnička čišćenja, tobože u ime generala Draže", naveo je lider SPO.

"Nema dileme kada je u pitanju istorijska uloga Draže"

General jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović ubijen je i sahranjen na Adi Ciganliji, u blizini mesta na kom se nekad nalazio zatvor, saopštili su juče članovi Komisije za otkrivanje istine o njegovoj smrti.

Prema podacima do kojih je došla Komisija, u neposrednoj blizini nekadašnjeg zatvora, 17. jula 1946. godine u ranim jutarnjim satima pogubljen je Draža Mihailović i tu sahranjen.

Reč je o primarnoj grobnici iz koje je njegovo telo najverovatnije, prema svedočenjima, prebačeno na drugu lokaciju.

Okupljeni nisu do kraja sigurni da se baš na ovom mestu nalaze posmrtni ostaci vođe Ravnogorskog pokreta.

Među onima koji su, kako kaže, došli da odaju poštu je i glumica Olivera Katarina, koja kaže da nema dilema kada je u pitanju Draža.

Pomen je na Adi Ciganliji danas u prisustvu članova SPO, članova Državne komisije za otkrivanje istine o okolnostima smrti Mihailovića Slobodana Homena, Slobodana Markovića i mnogih drugih, služio episkop hvostanski Atanasije.

"Poslednje što je video na ovom svetu bila je cev uperena u njega, poslednje što je čuo bio je pucanj, poslednje što je osetio bilo je pečenje na grudima", rekao je episkop Atanasije.

Ali, naveo je Atanasije, na ovom mestu, 65 godina posle toga, mi pokazujemo da taj čovek ne treba da bude zaboravljen.

Pomenu su prisustvovali i članovi državne komisije. Komisija nastavlja posao i uskoro će se znati da li su posmrtni ostaci Mihailovića i dalje tu ili su premešteni.




http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=04&dd=15&nav_category=12&nav_id=506450

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****