Wednesday, September 22, 2010

Draža je znao za zaveru - Dokumenta Forin ofisa otkrivaju kako su saveznici prevarili Dragoljuba Mihailovića (5) / Novosti Sept. 20, 2010

Novosti Online
September 20, 2010

E. RADOSAVLJEVIĆ - V. C. SPASOJEVIĆ

20. septembar 2010. 21:00
 
 



- SUĐENjE je ubedljivo potvrdilo sve optužbe iznete u optužnici, a čak je i razotkrilo mnoge zločine koji optužnicom nisu bili konkretno obuhvaćeni.

Tako je Miloš Minić, tužilac u procesu protiv Dragoljuba - Draže Mihailovića, započeo završnu reč koja je trajala pet sati.

Jedna od glavnih odlika ovog suđenja bilo je to što su optužbe bile potkrepljene originalnim dokumetima, kojih je oko hiljadu pročitano na pretresu - rekao je Minić. - Mihailović i ostali optuženi bili su prinuđeni da priznaju, u potpunosti ili delimično, skoro sve zločine za koje su bili optuženi.

Prema njegovim rečima, tužilaštvo je dokazalo da su aktivnosti svih optuženih, kako je rekao, "bile usredsređene na jednoj jedinstvenoj liniji izdaje naroda i pomaganja okupatorima u njihovim naporima da skrše oslobodilački pokret". Pod izgovorom da se bore za očuvanje srpskog naroda, optuženi su, tvrdio je Minić, "zajedno sa Nemcima ubili, samo u Jajincima, 70.000 muškaraca, žena i dece, i desetine hiljada ljudi, drugde".

- Obelodanjeno je - nastavio je tužilac - da se većina Jugoslovena u emigraciji, na čelu sa Vladom i Kraljem, držala Mihailovića, dajući mu autoritet kao svom jedinom zakonskom predstavniku u okupiranoj zemlji i pružajući mu punu podršku.

Na kraju, tužilac je "u ime onih koji su dali živote u borbi za oslobođenje i u ime svih žrtava fašizma", zatražio najoštrije kazne za sve optužene, "najsramnije izdajnike jugoslovenskih naroda od kako istorija pamti".

Britanski obaveštajci zapisali su da je javnost, za razliku Minićeve završne reči, veoma neprijatno dočekala krajnja zapažanja Dragoljuba Mihailovića i ostalih optuženih. Tako su, samo stubac ili dva, posvetili onome što su oni govorili, dok je sav ostali prostor bio posvećen - predrasudama.

Četnički komandant je tako, prema zapažanju Engleza, kako to sada potvrđuju dokumenta Forin ofisa, koje imaju "Novosti", bio svestan korupicije u vojsci. Za haotično stanje stvari, krivio je, međutim, Bi-bi-sijevu propagandu i one u svom okruženju, koji su, kao agenti Intelidžens servisa, kovali zaveru protiv njega.

Bosanski komandanti su sklopili sporazum sa okupatorom kako bi očistili teritoriju od partizana - rekao je Mihailović. - Ali, ja se nisam zalagao za taj sporazum.

Kada se osvrnuo na najteže optužbe - za ratne zločine koje su počinili njegovi komandanti, četnički vođa je rekao da je za njih saznavao tek pošto su se dogodili.

Našao sam se u vihoru događaja i teškoća - rekao je Draža. - Bio sam okružen svim vrstama obaveštajnih službi, britanskom, Gestapoom i mnogim drugim. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najteže vihore. Imo sam velika očekivanja, započeo sam mnoge velike stvari, ali me je odneo vihor koji je zahvatio svet.

Sud je radio ceo dan, a tek posle ponoći se povukao, i odlučio da nastavi sledećeg dana.

Inače, nešto više od završnih reči optuženih, kako je primetio Forin ofis, javnost je u to vreme pratila svedočenja svedoka koje je predložio tužilac. Tako je na polovini suđenja, tačnije petnaestog dana procesa koji je pratila cela Evropa, završeno je unakrsno ispitivanje optuženih. Sud je počeo da razmatra i da izvodi dokaze koje su predložili tužilaštvo i odbrana.

Za početak, sud je prihvatio predlog tužilaštva da pozove šest svedoka, od kojih je prvi bio Jovan Skaković, nekadašnji komandir čete kojom je komandovao optuženi Mihailović. On je opisivao razne susrete sa četničkim komandantom. Kada ga je tužilaštvo pitalo da li zna nešto o predaji 360 partizana Nemcima, on je priznao da su njegovi ljudi sprovela grupu partizana.

Bilo je to u novembru 1941. godine, i ta grupa je predata Nemcima - svedočio je Skaković. - Čuo sam da je 265 njih potom streljano. Ja sam postupao po naređenjima Mihailovića koje sam dobijao preko Tešmanovića. Mihailović me je posle stavio pod slovo "Z", ali nisam znao zbog čega.

Želeći da opovrgne reči svedoka, Mihailovć je zatražio da se suoči sa njim, što mu je sud i odobrio. Optuženi komandant jugoslovenske vojske u otadžbini je tvrdio da ne poznaje nikakvog Tešmanovića, i odlučno optužio svedoka tužilaštva da je prodao partizane Nemcima za pare.

Za britanske operativce koji su pratili suđenje, kako potvrđuju dokumenta koja su decenijama bili tajna, bilo je značajno i svedočenje Todora Perovića, koji je bio četnički komandant u Hercegovini. On je govorio o, kako se navodi u izveštaju Forin ofisa koji je nedavno dostavljen Srbiji, kolaboraciji sa Italijanima, a posle njihove kapitulacije, sa Nemcima. Instrukcije su došle, prema Perovićevim rečima, od četničkog komandanta Borčanina, koji je tvrdio da je sam Mihailović smatrao da se to ne može izbeći.

Poslednji svedok koga je predložilo tužilaštvo, bio je Milan Grol, koji je do 1943. godine, bio član Jugoslovenske vlade u emigraciji u Londonu. Tužilaštvo je preko njegovog svedočenja htelo da pokaže kako su se ponašali ostali članovi Jugoslovenske vlade koji su izvedeni na optuženičku klupu.

U Londonu se odmah znalo za ustanak 1941. godine, i za razlike između četnika i partizana - rekao je Grol. - Vlada i saveznici su, sasvim prirodno, davali isključivu podršku Mihailoviću kao članu Vlade. Dokle su ga priznavali saveznici, dotle je zadržano i poverenje u njega. Početkom 1943. godine, članovi Vlade su počeli da razmatraju mogućnost da priznaju partizanski pokret.

Istovrememno, s obzirom na sukob između Srba i Hrvata koji je tinjao u Americi, Vlada je bila u obavezi da traži od Konstantina Fotića, tadašnjeg ambasador Vlade u toj zemlji da da izjavu u kojoj će razjasniti vlastiti stav. Njegove aktivnosti su, naime, težile tome da se podele snage otpora u zemlji.

- Na pitanje - koji su ministri podržavali Fotićevu liniju, Grol je izbegao direktan odgovor - zabeležili su operativci Forin ofisa. - Rekao je da se to, s obzirom na delokrug resora, najviše ticalo Ministarstva rata i samog kralja, koji je imao sve izveštaje i telegrame iz zemlje.

"Nisam znao koji su se članovi Vlade aktivno protivili Oslobodilačkom pokretu - rekao je Grol, a zabeležio Forin ofis. - Znao sam da su vojne vlasti emigrantske Vlade donele odluke u vezi sa degradiranjem oficira koji su se pridružili partizanskom pokretu."

Ipak, kada je upitan da li je i Slobodan Jovanović, takođe jedan od optuženih bio upoznat sa okolnostima, Grol je odgovorio da je on podržavao Fotićevu liniju.

Predsednik veća, sudija Mihailo Đorđević, očito nezadovoljan Grolovim svedočenjem, pročitao je pred punom sudnicom njegov iskaz iz istrage.

"Malo je bilo onih koji bi se odvažili za vreme Fotićeve kampanje da zauzmu stav protiv Mihailovića. Njegovi eksponenti u Americi bili su Fotić i Dučić, a oni u Londonu su to bili isti oni političari koji su 1942. godine počeli da podrivaju i cepaju Vladu. Ili su u vezi sa kraljevskim dvorom doveli do formiranja Purićeve Vlade koja je imala jasan i otvoren program protiv partizana, što je dovelo do kvarenja odnosa sa Sovjetskim Savezom."

Kada je sudija Đorđević pročitao ovo, Grol je, ipak progovorio da su Fotićeve pristalice bili Slobodan Jovanović, Živan Knežević i Petar Živković.


Slobodan Marković: Dokumenti dragoceni

NIKO nikome, pa ni Britanci nama, nije "uvalio" nikakva bezvredna dokumenta, kao što tvrde pojedini mediji. Za dokumenta koja su nam stigla iz Londona sami smo podneli zahtev Nacionalnom arhivu Britanije da nam ih kopiraju i dostave. Birali smo ih prema relevantnosti - kaže za "Novosti" istoričar Slobodan G. Marković, član Komisije za pronalaženje zemnih ostataka Mihailovića. Ova dokumentacija, kako i sam potvrđuje, nema značaja za detalje o izvršenju kazne nad komandantom Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubom - Dražom Mihailovićem, ali je dragocena za analizu toka suđenja, jer je puna komentara ambasade jedne države koja je napustila Mihailovića, i koja je, samim tim, bila nepristrasna. Dakle, nije bila na Mihailovićevoj strani. Dokumentacija pokazuje da na suđenju nisu poštovane osnovne procedure, da je sve bilo farsa, da branioci nisu imali vremena da se upoznaju sa dokumentacijom, odbacivan je svaki njihov prigovor, Josip Broz se direktno mešao u tok suđenja... Sud je odbio čak i pismena svedočenja pet britanskih oficira za vezu, koja su dokazivala da Mihailović nije bio kolaboracionista.

- Sve ovo dovodi u pitanje meritornost presude generalu - kaže Marković, i naglašava da Komisija nije našla ništa o Mihailovićevom streljanju i grobu ni u britanskim arhivima:

- Ta dokumenta su očigledno nestala. Ili ih je neko uzeo pa im se izgubio trag, ili su uništena, ili su i dalje u nečijem privatnom sefu. Ne odbacujem mogućnost ni da su u moskovskim arhivama, s obzirom da je to bilo vreme najveće sovjetizacije Jugoslavije, pa bih voleo da tražimo uvid i u njihove arhive.


LEPA LUKIĆ

Pred većem Vrhovnog vojnog suda pojavila se i, kako je tužilaštvo predstavilo, partizanska bolničarka Lepa Lukić. Ona je svedočila o tome kako su četnici streljali grupu od 33 osobe, uključujući i 18 bolničarki. Dogodilo se to u blizini Mionice - rekla je Lukićeva. - I ja sam bila u toj grupi, ali sam uspela da preživim. Ostavili su me, jer su mislili da sam mrtva, ali sam ja onda pobegla.
 
 
 
(Nastaviće se)
 
 
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:300794-Draza-je-znao-za-zaveru
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****

No comments:

Post a Comment