Friday, September 24, 2010

Draža očekivao pomilovanje - Sećanja Slobodana Borisavljevića koji je 90 dana čuvao Dražu Mihailovića pred smrt (7) / Novosti Sept. 22, 2010

Novosti Online

September 22, 2010


Đorđe PILČEVIĆ


22. septembar 2010. 21:00
 
 


KADA se Dragoljub Mihailović našao u beogradskom zatvoru Ozne, u martu 1946. godine, prvo saslušanje vodio je Rašo Nešovanović iz Dražine rodne Ivanjice, a jedno vreme u prostoriji sa vođom Ravnogorskog pokreta, po smenama, bio je i Užičanin Boško Vidaković, takođe oficir Ozne, kasnije diplomata u Severnoj i Južnoj Americi i u Africi.
 
Jedan od oficira Ozne koji ga je čuvao bio je i Šapčanin Slobodan Borisavljević, koji je posle napuštanja Ozne bio u diplomatiji.
 
Borisavljević je 14. marta 2000. na nekoliko stranica napisao sećanja, koja je predao Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti. Prvo sećanje nazvao je "Razgovor sa Dražom Mihailovićem", a drugo, takođe vezano za ovaj period, "Razgovor sa Slobodanom Penezićem u Ženevi".
 
"Novosti" ekskluzivno objavljuju ova sećanja iz kojih se vidi kako se Mihailović ponašao i o čemu je pričao neposredno pred smrt. Sećanja Borisavljevića u mnogo čemu podudaraju se sa dokumentima Forin ofisa, koje su "Novosti" ekskluzivno objavile u nekoliko nastavaka.
 
- U martu 1946. nalazio sam se na dužnosti u Ozni za Srbiju u Beogradu - započeo je sećanje Slobodan Borisavljević. - Ne sećam se tačno datuma, ali odmah posle hvatanja Draže Mihailovića, Slobodan Penezić Krcun pozvao je grupu odabranih oficira Ozne i saopštio nam da je uhvaćen Draža Mihailović. Njega treba čuvati sve do početka suđenja, koje će biti javno. Stoga će uvek u sobi sa njim biti po dvojica oficira, koji će se smenjivati svaka četiri sata i njihov zadatak je da Mihailovića nijednog trenutka ne ispuštaju iz vida, kako ne bi došao u situaciju da nešto pokuša.
 
Rečeno nam je, takođe, da sa njim ne smemo da razgovaramo, da se prema njemu moramo odnositi sa poštovanjem i da ga, kad nam se on obrati, moramo oslovljavati sa "gospodine generale", da će mu hrana biti donošena iz restorana Ozne, da će hranu uvek morati prethodno da proba jedan za to posebno zadužen oficir Ozne. To je bio Boško Vidaković, verovatno zbog toga što je pre rata bio student medicine, a dobar deo rata proveo je kao referent saniteta.
 
Rečju, Krcun nam je objasnio da je na nama velika odgovornost da Draža Mihailović živ i zdrav dočeka suđenje, da se ne bi dogodilo kao sa Milanom Nedićem, koji je zbog nepažnje i neodgovornosti uspeo da izvrši samoubistvo. Takođe nam je naredio da nikome ne smemo da pričamo o tome šta radimo i zapretio je strogim kaznama onima koji tu naredbu prekrše. Posle toga, otprilike 90 dana proveo sam u sobi sa Dražom. Smena je u početku bila četiri sata, a kasnije šest.
 
U smeni smo bili zajedno major Živan Stojanović i ja. Tako je bilo sve do suđenja u Domu garde u Beogradu. Na tom suđenju ja sam uveo Dražu Mihailovića u salu i sedeo iza njega prvih nekoliko dana, a potom sam bio premešten u Pančevo za načelnika Okružnog odeljenja Ozne, tako da nisam sa Dražom dočekao kraj suđenja.
 
U nastavku sećanja, Slobodan Borisavljević navodi kako se Draža ponašao u zatvoru, šta je radio, šta je jeo i pio:
 
- Draža Mihailović je mnogo više ličio na nekog mirnog profesora nego na vođu i komandanta. Prva dva-tri dana nisu mu skidali lisice, i on se požalio da mu takav položaj ruku izaziva jake bolove u ramenima. Posle toga su mu lisice skinute, ali su oduzete naočare (iz bezbednosnih razloga, da se staklom ne povredi). Pošto je imao veliku dioptriju, počeo je da se žali da ga boli glava. Naočare su mu zatim vraćene, a nama je naređeno da udvostručimo pažnju i nikako ga ne ispuštamo iz vida.
 
Borisavljević potvrđuje i zapažanje britanskih diplomata sa suđenja, koje smo objavili, da se komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, ponašao prema novim vlastima više nego pristojno:
 
- Sa Dražom, koji se ponašao korektno, nije bilo nikakvih incidenata, osim jednog slučaja sa Momčilom Sibinovićem, oficirom Ozne, koji ga je nazvao izdajnikom i kolaboracionistom. Draža je tada planuo i gađao Sibinovića cokulom. Sibinović je posle toga udaljen iz Mihailovićevog obezbeđenja i kažnjen.
 
Da je Dražu neko fizički mučio to bi se primetilo, napominje Borisavljević, a on bi to sigurno rekao na suđenju. Za takve metode nije bilo nikakve potrebe, jer se držao veoma korektno:
 
* Priznao je nadležnost suda, iako je mogao to da odbije
 
* Nije se branio ćutanjem (kao na primer Stepinac), već je odgovarao na sva pitanja, pokušavajući da opravda i odbrani nešto što se nije moglo braniti.
 
* Da li je bio drogiran, kao što neki danas tvrde, pokušavajući da objasne njegovo korektno držanje pred sudom? Draži su donosili hranu iz restorana - menze Ozne na Obilićevom vencu (sada je tamo studentski restoran), koju je zaduženi oficir pre serviranja Draži Mihailoviću obavezno probao. Mislim da nije bio drogiran.
 
* Draža Mihailović je mnogo pio i tražio je stalno ljutu rakiju. Njemu je donošena ljuta rakija i on je stalno molio da mu se dnevna porcija poveća. Počelo se tako sa četvrt litre dnevno, a završilo sa litar. Verovatno je u alkoholu tražio utehu i zaborav. Pored toga, stalno je tražio uz jelo najljuće papričice i jeo ih u ozbiljnim količinama. Verovatno se tu radi o navici, a možda je na taj način mislio da neutrališe eventualne droge ili slično, koje bi mu se mogle ubacivati u hranu.
 
Ceo postupak prema Draži Mihailoviću je bio veoma korektan, a i njegovo držanje pred islednicima i sudom bilo je korektno.
 
Slobodan Borisavljević u svojim sećanjima postavlja i jedno pitanje: "Da li je Draži obećano da neće biti streljan?", i sam odgovara:
 
- Bilo je nekih tvrdnji da se Draža Mihailović držao korektno pred sudom zato što mu je obećano da neće biti streljan, bez obzira na presudu. Da će posle suđenja biti smešten negde podalje od očiju javnosti, na primer u neku usamljenu vilu na Jadranskom moru, gde će mu biti omogućeno da napiše memoare i slično, pa kada prođe izvesno vreme i galama oko njega se smiri, biće pušten da ostatak života provede na miru.
 
Ja verujem da je ovakvo obećanje, na odgovarajućem nivou, zaista dato. Verujem, takođe, da bi se Mihailović držao na sudu drugačije da mu takvo obećanje nije dato. Ja Krcuna tokom njegovog boravka u Ženevi 1954. godine nisam mogao da pitam. On mi verovatno i ne bi odgovorio.
 
Da je Draži bilo nešto obećano uverava me još jedan detalj: jedan od ljudi koji je to znao, pričao mi je da je Draža bio prosto zaprepašćen i šokiran kada mu je saopšteno da je njegova molba za pomilovanje odbijena, i kada je u zatvor došao berberin da ga obrije, prosto nije bio u stanju ništa da kaže, niti da ustane. Bio je kao paralisan.
 
Sve napred navedeno ukazuje da mu je na odgovarajućem nivou bilo obećano da neće biti streljan. Kada iz današnje perspektive procenjujem, verovatno bi bilo mudrije da mu je bio pošteđen život. On je tada već bio politički mrtav i njegovo pomilovanje onemogućilo bi da postane žrtva, da mu se podižu spomenici i slično.
 
 
(Nastaviće se)


NIJE MUČEN


- KATEGORIČKI tvrdim da tokom istrage Draža Mihailović nije bio mučen, tučen ili na neki drugi način maltretiran - zapisao je Borisavljević. - Mi bismo to mogli da primetimo, iako smo za vreme saslušavanja bili udaljeni iz sobe. Saslušanja su vršili Josif Malović, zamenik saveznog javnog tužioca, i Milorad Milatović, tada jedan od pomoćnika Slobodana Penezića.

VOLEO JE RAČIĆA


- UPITAO sam jednom Dražu Mihailovića ko je bio njegov najsposobniji komandant - piše u svojim beleškama koje je ostavio SANU Slobodan Borisavljević. Odgovorio je bez razmišljanja: Dragoslav Račić. - Međutim, Račić je - dodao je Draža - bio i prilično nedisciplinovan i svojeglav, tako je i tokom povlačenja kroz Bosnu, zbog nesprovođenja naređenja, doveo u opasnost čitavu četničku organizaciju.


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:301064-Draza-ocekivao-pomilovanje
*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

No comments:

Post a Comment